(autor Giovanbattista Trebisacce, profesor opšte pedagogije na Univerzitetu u Kataniji i član AIDR-a)
Pod obrazovanjem John Dewey podrazumijeva proces socijalizacije koji se tiče svakog pojedinca, shvaćenog ne kao zaseban autonomni entitet, već kao pojedinac u odnosu na sve druge pojedince. Američki filozof i pedagog također tvrdi da obrazovanje subjekta proizlazi iz njegovog sudjelovanja u životu zajednice kroz proces koji počinje gotovo od rođenja i koji kontinuirano razvija njegov potencijal „prožimajući njegovu savjest, izgrađujući njegove navike, trenirajući njegove ideje i buđenje njegova osećanja i emocije." To je, u suštini, proces aktivnog građanstva, koncept koji je posljednjih mjeseci mnogo preispitivan, čak i ako je izražen u terminima "digitalno aktivno građanstvo".
Prelazak iz analognog u digitalni svijet je predstavljao, a pandemija je neminovno ubrzala ovaj proces tranzicije, epohalnu promjenu, u rangu s industrijskom revolucijom. Danas govoriti o aktivnom građanstvu znači pozvati se na proces digitalnog građanskog obrazovanja, u kojem je svaki subjekt u mogućnosti da koristi digitalne tehnologije kao pomoć za aktivno građanstvo i društvenu inkluziju, suradnju s drugima i kreativnost u ostvarivanju vlastitih ili društvenih ciljeva. zajednica. To znači mogućnost korištenja, pristupa, filtriranja, procjene, kreiranja, planiranja i dijeljenja digitalnog sadržaja, kao i upravljanja i zaštite informacija, sadržaja, podataka i digitalnih identiteta, kao i prepoznavanje softvera, uređaja, umjetne inteligencije ili robota, i da sa njima efikasno komuniciraju. Interakcija s digitalnim tehnologijama i sadržajima pretpostavlja refleksivan i kritički stav, obilježen radoznalošću, otvoren i zainteresiran za budućnost njihove evolucije, a također zahtijeva etički, siguran i odgovoran pristup u korištenju ovih alata.
Trenutna situacija snažno naglašava potrebu da se mladi ljudi dovedu u poziciju da izgrade snažan kritički duh, sposobnost izbora u punoj svijesti i jasnom i određenom referentnom horizontu na društvenom, etičkom, moralnom i vrijednosnom nivou. Kritički duh, sposobnost izbora i horizont vrijednosti koji su, danas više nego juče, presudni za orijentaciju u svijetu koji se mora nositi i sa virtuelnim. Digitalno građanstvo stoga znači sposobnost koju pojedinac mora imati da svjesno učestvuje u online društvu. Kao i svaki član društva, digitalni građanin postaje nosilac prava i dužnosti, uključujući i ona koja se odnose na korištenje usluga digitalne administracije.
Zadatak obrazovnih institucija je, dakle, da promovišu ovaj proces sticanja digitalnih vještina. Znanje kako istraživati, interpretirati, transformirati i dominirati digitalnim podacima je temeljni dio građanstva koji, ako želi biti aktivan, nužno mora biti i digitalno: aktivno DIGITALNO građanstvo, koje ne samo da mora znati kako se orijentirati i dominirati mnogo skrivenih rizika (cyber maltretiranje, pedofilija, virusi, itd.) ali moraju EDUKACIJSKI, u etimološkom smislu pojma "paziti", poštovanje i konsolidacija demokratije, zajednički život i briga za planetu.