(od Filipa Moreschija, pravnika i šefa opservatorije AIDR “Digital Agrifood”)
Nacionalni plan oporavka i otpornosti, predstavljen parlamentu proteklih dana, bavi se i poljoprivredno-prehrambenim svijetom.
Plan je podijeljen na opći dio i dva sektora, prvi posvećen reformama, a drugi podijeljen na šest misija (Digitalizacija, Zelena revolucija i ekološka tranzicija, Infrastruktura, Obrazovanje i istraživanje, Inkluzija i kohezija, Zdravstvo).
Završni dio Plana je konačno usmjeren na njegovu implementaciju, praćenje i makroekonomske uticaje.
Što se tiče sektora poljoprivrede, u Planu se preliminarno navodi doprinos evropske poljoprivrede zagađenju vode, tla i atmosfere azotnim oksidima (koji su dio grupe gasova staklene bašte). Stoga dio Plana posvećen poljoprivredi ispunjava primarne ciljeve zaštite životne sredine.
Poglavlje posvećeno poljoprivredi je naslovljeno "cirkularna ekonomija i održiva poljoprivreda" i nalazi se u misiji br. 2 (Zelena revolucija i ekološka tranzicija). Neraskidivo povezuje ciljeve cirkularne ekonomije sa punom održivošću lanaca snabdevanja poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, u skladu sa evropskom strategijom "od proizvođača do viljuške" (tzv. Farma do viljuške), sa poboljšanjem konkurentnosti poljoprivrednih kompanija i njihove klimatsko-ekološke performanse.
Planom je za ovo poglavlje izdvojeno ukupno 5,27 milijardi eura.
Investicioni sektori posebno posvećeni poljoprivrednom lancu nabavke tiču se: razvoja logistike za sektore poljoprivrede, ribarstva, akvakulture, šumarstva, cvjećarstva i rasadnika; pokretanje “poljoprivrednog parka”; inovacije i mehanizacija u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru.
Tri daljnje linije ulaganja odnose se na integrirane projekte, kao što su zelena ostrva, "Zelene zajednice" i kultura o pitanjima i izazovima životne sredine.
Cilj intervencije na logistici lanaca snabdevanja poljoprivredno-prehrambenim proizvodima je smanjenje uticaja transporta na životnu sredinu u sektoru i, takođe, kroz digitalizaciju, poboljšanje kapaciteta skladištenja sirovina i logističkih kapaciteta veletržnica. Investicije su usmjerene ka jačanju izvoznih kapaciteta talijanskih malih i srednjih preduzeća u poljoprivredi, jamčenju sljedivosti proizvoda i smanjenju bacanja hrane.
Sa temom „agrosolarnog parka“, Plan identificira obnovljive izvore energije koji služe za poljoprivrednu, stočarsku i agroindustrijsku proizvodnju kao primarni sektor ulaganja, stavljajući naglasak na instalaciju, posebno, solarnih panela na ukupno površine 4,3 miliona mXNUMX, bez utroška zemljišta i izvođenja sanacije proizvodnih objekata podložnih intervenciji sa uklanjanjem azbesta na krovovima, gdje je prisutan. Tema se razvija paralelno sa investicionim projektima posvećenim agrovoltaici, za lakši pristup poljoprivrednim preduzećima obnovljivoj energiji.
Treće područje intervencije odnosi se na transformaciju, uključujući i digitalnu, sistema poljoprivredne proizvodnje, modernizaciju poljoprivredne mehanizacije koja omogućava uvođenje tehnika precizne poljoprivrede (npr. smanjenje upotrebe pesticida za 25-40%) i korištenje tehnologije poljoprivrede 4.0.
Plan zatim promovira integrisane modele 100% zelenog i samodovoljnog razvoja, posebno na malim otocima, u logici autonomije, efikasnog upravljanja resursima i korištenja obnovljivih izvora energije gdje je to moguće. Pod izrazom „Zelene zajednice“, međutim, Plan se osvrće na lokalne zajednice, pojedinačne ili povezane, i predlaže izradu, finansiranje i implementaciju planova održivog razvoja sa energetskog, ekološkog, ekonomskog i socijalnog stanovišta. Cilj je novi uravnotežen i održiv odnos između zajednica – posebno ruralnih – sa svojim teritorijama, nulti uticaj sa stanovišta otpada (nulta proizvodnja otpada), integracija usluga mobilnosti.
Metode ulaganja koje se spominju u planu su uglavnom poreski krediti i kapitalni ulozi.
Zatim moramo uzeti u obzir da druge glavne teme obuhvaćene Planom u njegovim različitim misijama, čak i ako nisu posebno posvećene poljoprivredi, mogu imati utjecaj na poljoprivredno-prehrambeni sektor, kao što su, na primjer, intervencije koje se razmatraju u Misiji 1, pod nazivom " Digitalizacija, inovativnost, konkurentnost, kultura“, za koje je predviđeno preko 40 milijardi eura Plana.
Ovdje fiskalna podrška tranziciji 4.0 i digitalnoj transformaciji svih privatnih sektora, s posebnim osvrtom na mala i srednja preduzeća i proizvodne procese, na industrijski lanac snabdijevanja i politike internacionalizacije, svakako također ima utjecaja na poljoprivredni sektor. Slično tome, ulaganja u infrastrukturu koja se sastoji od ultra brzih mreža (širokopojasne i 5G), s ciljem da se do 1. godine dovedu veze od 2026 Gbps na cijeloj nacionalnoj teritoriji, također su namijenjene razvoju poljoprivredno-prehrambenog sektora.
Turizam i kultura takođe imaju jasne implikacije na poljoprivredno-prehrambeni svijet.
U Planu je posebna vrsta ulaganja posvećena zaštiti i unapređenju ruralnog pejzaža. Urednici nisu nesvjesni sposobnosti turizma da unaprijedi pejzaž i kulturnu baštinu izvan najpopularnijih turističkih destinacija.
Mesta na kojima poljoprivredno-prehrambeni proizvodi pronalaze svoje poreklo, razvoj i bogatstvo često se sastoje od lokaliteta od velikog kulturnog i pejzažnog interesa, drevnih sela, istorijskih preduzeća, područja od prirodne i ekološke vrednosti.
Zakonodavac je odavno svjestan ove kombinacije kvalitetne poljoprivredne proizvodnje i kulturnog naslijeđa: pomislite na svečanu afirmaciju umjetnosti. 1 TU del Vino, koji proglašava vino, vinovu lozu i vinogradarske teritorije nacionalnim kulturnim naslijeđem koje treba štititi i unapređivati u smislu ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke održivosti. Nadalje, zakonski koncepti vinskog turizma i uljanog turizma, koji su nedavno regulirani, odnose se na obrazovne i kulturne aktivnosti vezane za istoriju tradicije i proizvodne prakse teritorija, preduzeća, podruma i uljara. Lokalna tradicija hrane i vina sada je dio "kulturnog sistema".
Sabirajući razmatrane tačke, prvi utisak je da pristup Plana prema poljoprivrednoj hrani ima izražen ekološki fokus, koji ide uz potrebu ekonomskog, tehnološkog, mašinskog razvoja, čitavih lanaca snabdevanja i mnogih područja i teritorija našeg sela.
Plan sadrži svijest da se izazov razvoja poljoprivrednog sektora može prevazići i kroz infrastrukturu – posebno digitalnu – i zahvaljujući guranju ka pravoj kružnoj ekonomiji.
Takođe su veoma interesantni projekti koji imaju za cilj da promovišu formiranje potpuno "zelenih" i "zero waste" zajednica i teritorija. Po ovom pitanju, Plan, iako definiše neophodne pretpostavke (uključujući unapređenje i implementaciju efikasnog upravljanja otpadom), nije previše detaljan i stoga će biti zanimljivo shvatiti kako će se ove inicijative odvijati u budućnosti, takođe i za društvene kao i uticaji na životnu sredinu.
Investicije i subvencije u cilju poboljšanja mehanizacije, elementa racionalizacije i smanjenja upotrebe pesticida u usevima, svakako će imati značajan efekat.
Konačno, projekti posvećeni razvoju turizma u ruralnim područjima će morati biti u potpunosti istraženi i detaljno razrađeni. Kao što je spomenuto, veza između kulturnog nasljeđa, turizma i poljoprivredne proizvodnje sve je intenzivnija, ima svoje korijene u tisućljetnoj talijanskoj povijesti i predodređena je, ako je adekvatno valorizirana, da osigura socijalne beneficije i beneficije za zapošljavanje.