Dok RUSIJA, Kina i Sjedinjene Države nastavljaju da ulažu u važne projekte za razvoj hipersonične sposobnosti, koja sada izgleda predodređena da potpuno promeni percepciju vremena potrebnog za putovanje na velike udaljenosti, „evropske zemlje nisu dovoljno investirale u hipersonična tehnološka istraživanja i oni nisu prisutni u ovoj istorijskoj promeni, rizikujući „izlazak iz istorije“.
Ovo je mjerodavno mišljenje generala PASQUALE PREZIOSA – predsjednika Opservatorije za sigurnost Eurispes, bivšeg načelnika štaba ratnog zrakoplovstva, objavljeno na Airpressu “Prava igra je na hipersoničnom kapacitetu"
(autor Pasquale Preziosa)
Hipersonika predstavlja veliku promjenu igre u novom međunarodnom (ne)poretku, čiji će se efekti uskoro manifestirati u tri tradicionalna vojna domena uz važne promjene u vojnom, doktrinarnom i taktičkom planiranju za SAD, Kinu i Rusiju. Evropa, nažalost, ostaje na marginama
Teško je zamisliti smjerove kojima će globalni poredak krenuti u budućnosti, ali s obzirom na to gdje smo bili nakon Drugog svjetskog rata i gdje smo stigli danas, može nam pomoći da shvatimo i poredak koji dolazi i (a to je najvažnije) da li način promjene će biti miran ili nasilan. Budućnost globalnog poretka je usidrena u tehnološkom napretku i ekonomskoj moći velikih sila, kao i u upravljanju međunarodnim odnosima. Tehnologija je oduvijek imala veliki utjecaj ne samo na ekonomsku moć nacija, već i na vojne strategije, djelujući kao katalizator u međunarodnim odnosima. U prošlosti, nuklearna tehnologija primijenjena na naoružanje i praćena balansom terora karakterizirala je period hladnog rata.
Nakon pada Berlinskog zida, visoka tehnologija povezana sa američkim protivraketnim sistemom predstavljala je "prekretnicu" za ravnotežu snaga između velikih svjetskih sila, efektivno smanjujući sposobnost nuklearnog odvraćanja protivnika. Poslednjih godina razvoj nove hipersonične tehnologije, sposobne da izbegne američki protivraketni kapacitet (ne postoji protivraketni sistem koji bi mogao da presretne hipersoničnu raketu), ubrzava tempo globalne geostrateške promene u korist velikih sila koje su već razvijena i sazrela nova tehnologija. Sve fiksne i mobilne vojne lokacije, na kopnu i na moru, opremljene važnim odbrambenim sistemima i koje se smatraju efikasnim do pojave nove tehnologije, danas se smatraju ranjivim na hipersonično oružje.
Odbrambene sposobnosti od hipersoničnog oružja još nisu razvijene i to daje primat samo zemljama koje posjeduju takvo oružje: hipersonika daje državama moć odvraćanja i prinude. Uz upotrebu hipersoničnih vozila i naoružanja moguće je pokriti ogromne prostore u vrlo kratkom vremenu: brzina od 10 Maha je ekvivalentna 12.250 kilometara na sat; udaljenost između Rima i Moskve za oko jedanaest minuta. Takve brzine su ranije bile nezamislive u atmosferi zbog odsustva specifičnih materijala otpornih na visoke temperature i aeronautičkih motora koji "dišu u vazduh" koji su sposobni da generišu potisak veći od 5 Maha. Dominaciju tehnologije u hipersoničnom polju proglasili su Rusi i Kinezima, dok su SAD sada u fazi oporavka od očitog tehnološkog jaza, koji je oslabio drugi američki strateški pomak zasnovan prije svega na sofisticiranom protivraketnom sistemu koji je karakterizirao veliko zapadno odvraćanje posljednjih decenija.
Sjedinjene Države su već pokrenule studije za treći strateški pomak 2014. godine, ali Kina i Rusija su brže dostizale tehnološku zrelost u konkretnom sektoru. Predsednik Putin je nedavno izjavio da Rusija drži liderstvo u hipersoničnom polju; s tim u vezi predstavio je novi arsenal baziran na hipersoničnoj raketi Cirkon (9 maha, odnosno do hiljadu kilometara na sat) i strateškom sistemu Avangard (preko 20 maha). Također je izjavio da posjeduje sredstva za suzbijanje hipersoničnog oružja.
Rusija je želela da ponovi da je dostigla veoma visok nivo nacionalne bezbednosti, koji nikada ranije nije postignut. Kina je već izvršila prve testove hipersoničnih aviona u pustinji Gobi i odavno je završila testove za avion Jiageng 1, koji je razvio Univerzitet Xiamen nakon studija i dizajna koji su trajali deset godina.
Usvojio je "waverider" dizajn, sličan američkom Boeingu do 51 maha. U Sjedinjenim Državama, Raytheon razvija nove hipersonične rakete s konceptom "Hypersonic air-breathing weapon" zajedno sa Air Force-om i Darpom.
Evropske zemlje nisu dovoljno uložile u hipersonična tehnološka istraživanja i nisu prisutne u ovoj istorijskoj promeni, rizikujući da "napuste istoriju". Hipersonika je revitalizirala trku u nuklearnom naoružanju, koju je ranije usporavao američki antiraketni sistem, koji je sada postao nedovoljan da joj se suprotstavi. I ne samo to: velike brzine su učinile nedovoljnim čitav niz struktura, uključujući trenutne sisteme komandovanja i kontrole zasnovane na Ooda ciklusu (posmatrajte, orijentišite, odlučite, delujte) i tradicionalne sisteme nadzora zasnovane na tehnologiji četvrtog razreda . S druge strane, valorizirali su vojno osmatračko-izviđanje povezano sa satelitskim poljem u orbiti Lava i korištenje cijele visine atmosfere do Kármánove linije.
Brzine povezane s hipersonikom će sada karakterizirati razvoj novih sistema oružja za suprotstavljanje novoj prijetnji, a predvidivo skraćeno vrijeme reakcije će najvjerovatnije zahtijevati ekstenzivnu upotrebu umjetne inteligencije, mašinskog učenja i oblaka. Hipersonika stoga u potpunosti uključuje dva nova vojna domena, naime svemir i sajber, sa povećanim nivoima složenosti koji pretpostavljaju veću toleranciju za preuzimanje rizika. Novo strateško odvraćanje i sljedeći nivoi sukoba u simetričnim kontekstima temeljit će se na kombinaciji sajber-rata, svemirskog rata i hipersoničnih sposobnosti, gdje su zemlje opremljene otpornim kapacitetom satelitskog posmatranja u orbiti Lava i sposobne da razviju najbolje algoritme će prevladati u cyber polju kako bi maksimalno iskoristili hipersonične mogućnosti.