Dvjesto vojnika, 20 kopnenih vozila, 6 helikoptera (četiri Mangusta). Italija je stoga spremna da ojača svoje prisustvo u Sahelu, u potpunosti ulazeći u Task Force Takuba, koji će biti u funkciji do ljeta. Misija će biti podrška lokalnim sigurnosnim snagama u suzbijanju rastućih džihadističkih pojava u području između granica Nigera, Malija i Burkine Faso. Potvrda dolazi od ministra odbrane Lorenca Guerinija, koji se vraćao iz misije u Africi, tokom koje je otišao u Mali i Niger na niz institucionalnih sastanaka i pozdravio italijansko vojno osoblje zaposleno u bilateralnim misijama, pod pokroviteljstvom EU i UN. “Italija namjerava ojačati svoje prisustvo u Sahelu – objasnio je ministar -, područje koje karakteriše prisustvo terorističkih grupa, koje se ekonomski održavaju kroz upravljanje nelegalnom trgovinom svih vrsta: droge, oružja, ljudi, uglavnom usmerene ka Evropi. Stoga je njena stabilnost ključna ne samo za sigurnost regiona, već i za neposredne reperkusije na sigurnost same Evrope.“. Italija će Nigeru isporučiti vojne komponente i pancire. Politički cilj je da se potvrdi veće prisustvo na toj teritoriji, kao i da se oslobodi francuskih interesa i uticaja.
ŠTA ĆEMO RADITI U SAHELU
U La Stampa Domenico Quirico objasnio je, bez prestanka s riječima, močvaru Sahela, područje svijeta gdje su regularne vojske podbacile i gdje terorističke milicije imaju veći nadzor nad lokalnim stanovništvom, pomalo nalik onome što se dogodilo u Afganistanu nakon 20 godina gotovo beskorisnog rata, s obzirom na rezultate ostavljene na terenu u korist civilnog stanovništva. Italija se stoga sprema da pošalje vojni kontingent koji bi trebao djelovati u smrtonosnom "trograničnom području" kao podršku 5.000 francuskih vojnika i režima koji se brzo raspadaju. Morat ćemo sarađivati, objašnjava Quirico, s vojskama poput one malijske koju Nations izvještavaju o apelu Uniteda kao vandalskom ološu odgovornom za masakre među stanovništvom koje bi, umjesto toga, trebali braniti.
Savezničke vlade, Mali i Burkina Faso, ne bave se previše tajno, s džihadističkim formacijama, uključujući "Grupa za podršku islamu i muslimanima” Gsim, povezan s Al Kaidom i “Islamskom državom veće Sahare”. Postoje područja Sahela gdje su de facto na snazi primirja između džihadista i lokalnih vojski i gdje ljudi i vozila islamističkih grupa slobodno kruže selima, pistama i gradovima u zamjenu za obustavu napada. Ukratko, mi smo tu da pomognemo Francuzima u močvari iz koje je nemoguće izaći osim sa nekoliko mrtvih Italijana kao dio našeg miraza. Vjerojatno je italijanska strategija naseljavanje na tom području kako bi se pokušalo upravljati protokom migranata prema našoj zemlji, koja se sada smatra Libijom tursko-ruskom teritorijom. Nije slučajno što je Francuska tek sada oslobodila 7 crvenih terorista koji su godinama živjeli u potpunom miru izvan Alpa. Priznanje dodijeljeno Italiji jer se zatvorenih očiju bacila u pakao Sahela.
Budžet francuske misije. Deset godina francuskog rata protiv terorizma bilo je katastrofalno. S jedne strane, masovna mobilizacija vojnih snaga povukla je ogromne troškove, 2 milijarde evra godišnje, sa druge dve hiljade i petsto mrtvih u Maliju, Burkini Faso i Nigeru samo 2020. godine, dva miliona izbeglica, džihadističke grupe koje kontrolirati ogromna područja, umnožavati borbe između zajednica pažljivom strategijom, napredovati prema Gvinejskom zaljevu. Masakri se množe i prolaze nekažnjeno, u kojima civile više ubija vojska nego džihadisti. Nedavno je takođe bila veoma snažna informativna kampanja protiv francuskog prisustva nakon smrti 19 nevinih civila u Bountiju u Maliju zbog greške francuskih vazduhoplovnih snaga.
Na samitu sa pet vlada Sahela, Macron je uvjeravao da se francusko vojno prisustvo neće smanjiti, dodavši ipak malo riječi: "odmah". Zatim je govorio o "saheliziranju" rata.
ANALIZA OPŠTE PASQUALE PREZIOSA
Situacija u Maliju slična je situaciji u Afganistanu na početku "globalnog rata protiv terorizma". Neki analitičari Mali su nazvali "novim Afganistanom" Afrike.Kruže informacije o novoj evropskoj operaciji pod nazivom "Takuba" za borbu protiv džihadističkih ćelija u regiji Sahel, uključujući i Mali, nakon operacije Barkhane koja je već u toku. Njemačka i Španija nisu se pridružile pozivu, dok jeIzgleda da bi Italija bila voljna koristiti specijalne snage, kaže se za mentorstvo, u zajednici s francuskim, promotorima inicijative. Područje djelovanja definiraju sektorski analitičari "epicentar globalnog džihada ".
Štoviše, zbog borbe protiv iihadizma, u nekim dijelovima Iraka i Sirije još uvijek su u toku vojne operacije velike koalicije sa mnogim uključenim silama, čiji rezultati ne izgledaju sigurni ili još uvijek konačni. Otvaranje druge akcije za borbu protiv džihadizma u kojoj učestvuju brojne zemlje i minimalne snage pokreće neke sumnje u efikasnost globalne strategije za borbu protiv terorističkog fenomena.
Naročito bi se Italija trebala, nakon Afganistana i s pandemijom koja je još u toku, ispitati na linijama koje treba slijediti kako bi osigurala nivo nacionalne sigurnosti primjeren novom svjetskom okviru koji vidi vrlo zahtjevnu stratešku konkurenciju za pobjedu u budućnosti. Stabilizacija međunarodnog okvira neće biti bez iznenađenja. Potrebno je pribjeći istorija i njegova učenja, posebno onih naslijeđenih od drevnog Rimskog carstva zbog prijetnji s juga. Sigurnost Carstva postignuta je jačanjem zemalja sjeverne Afrike, a ne rasipanjem napora u područjima od malo komercijalnog ili strateškog interesa.
La Libija, la Tunis and theAlžir, samo da nabrojimo neke, su zemlje od strateškog interesa za sigurnost ne samo Italije već i čitave Evrope. Vojne operacije, čak i ako je riječ o miru, imaju vrlo visoke troškove, čak i za zemlje G7 koje su nakon pandemije morale podići javni dug na nivoe koji nikada ranije nisu viđeni. Vojne operacije imaju određene troškove, ali nesiguran povratak. Il Malipredstavlja novo "Blato nevolje" u kojoj se ne bi okliznuo kako ne bi naslednicima ostavio u zavjest ne samo veliki financijski dug, već i strateški dug u vanjskoj politici.