Kina će uskoro ugroziti zapadnu sigurnost u Atlantiku, rekao je šef oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva na svojoj godišnjoj konferenciji u Royal United Service Instituteu. Viši oficir je sugerisao da bi možda bilo neophodno poslati britanski nosač aviona u istočnu Aziju na stalnoj osnovi.
admiral Tony Radakin, načelnik štaba engleske odbrane, objasnio je da je otapanje polarnih ledenih kapa mogao bi favorizirati stvaranje nove brodske rute, posebno atraktivne na vojnom nivou za Kinu, kako bi se stvorilo odvraćanje prema Evropi. Peking bi, tvrdi admiral, mogao iskoristiti novi scenario kako bi se pozicionirao na važan vojni način u tom udaljenom području planete. Upozorenje je već objavljeno i od strane najvišeg menadžmenta MI5, MI6 i GCE IQ.
Radakin je stoga predložio da se kraljevske mornarice može biti primoran da poveća svoju podmorničku flotu”trozubac”, u tom dijelu mora, kao odgovor naznačajno povećavajući nuklearni arsenal Pekinga.
Kraljevska mornarica bi tada mogla rasporediti svoja četiri podmornice di Avangardna klasa noseći nuklearno oružje Trident, precizirao je šef Oružanih snaga Njenog Veličanstva, navodeći da je mornarica zahvaljujući sporazumu aukus, potpisan sa Sjedinjene Američke Države el'Australija, može lako dobiti podršku za povećanje svoje nuklearne flote.
Radakin je to rekao o nuklearnom ponovnom naoružavanju “Jedna od lekcija naučenih 2022. je da je nuklearno odvraćanje zaštitilo Britaniju i saveznike od sile prinude protivnika.”
Radakin se zatim fokusirao na rusko-ukrajinski sukob: „lRusija gubi rat uprkos tome što je ispalila milione municije na skromnu vojnu silu", navodeći da "Rusija se suočava sa ozbiljnim nedostatkom artiljerijske municije, jer moskovskom arsenalu trenutno kritično nedostaje. Moralno, konceptualno i fizički, Putinove snage su na izmaku.".
Radakin je rekao o redovnom postavljanju nosača aviona u istočnu Aziju: “Vidjeli smo šta se dešava kada zemlje skreću pažnju: ohrabruju autokratske vlade da krše pravila, što dovodi do globalne nestabilnosti i nesigurnosti.”
aukus
Savez između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država (Aukus – 2021) je a partnerstvo „unaprijeđene trilateralne sigurnosti“ čiji je cilj „produbljivanje diplomatske, sigurnosne i odbrambene saradnje u indo-pacifičkom regionu, uključujući rad sa partnerima, kako bi se suočili sa izazovima dvadeset prvog vijeka“. Tako u izjavi na kraju potpisivanja sporazuma: “Mi ćemo promovirati dublje razmjena informacija i tehnologija. Promovisati ćemo dublju integraciju nauke, tehnologije, industrijskih baza i lanaca snabdevanja koji se odnose na bezbednost i odbranu. A posebno ćemo značajno produbiti saradnju na nizu sigurnosnih i odbrambenih sposobnosti.”
Ujedinjeno Kraljevstvo sa Aukusom želi se umetnuti na sve više ukorijenjeni način u Indo-Pacifiku kako bi razvila tu ideju Global Britain, nakon Brexita. Odluku Londona diktira evidentna potreba za prisustvom, sa flotom i diplomatijom, na morima Dalekog istoka. U paktu Aukus, posmatrači tvrde da postoji jasan interes i i prije svega za prodaju britanskih nuklearnih podmornica Pronicljiva klasa, što je u suprotnosti sa desetinama milijardi eura ugovora francuskih podmornica namijenjenih Australiji.
Novi putevi od topljenja leda, novi izazov sa Rusijom i Kinom
Otapanje leda unutraArktički okean transformisaće trgovačke rute u međunarodnim vodama, smanjujući ugljični otisak u brodarskoj industriji i slabeći rusku kontrolu nad tim područjem.
U naredne dvije decenije predstavljat će novi izlaz za nove kraće, ekološkije pomorske trgovačke rute, zaobilazeći one od Sjeverno more, pod kontrolom Rusije.
Do ovih zaključaka došla je studija koju su sproveli klimatski naučnici sa Univerziteta Brown i pravni stručnjaci sa Univerziteta Pravni fakultet Univerziteta u Maineu, objavljeno u Zborniku radova od Nacionalna akademija nauka, kako prenosi Agi.
Timovi su kombinovali sve podatke potrebne da predvide kako bi otapanje leda u Arktičkom okeanu moglo uticati na regulaciju brodskih ruta u narednim decenijama. Stoga su predviđali da će se do 2065. plovnost Arktika toliko povećati da bi se u međunarodnim vodama mogli stvoriti novi trgovački putevi, ne samo da bi se smanjio ugljični otisak u sektoru pomorstva, već i oslabio rusku kontrolu nad arktičkom trgovinom.
Dok su vijesti pozdravljene u kontekstu rata u Ukrajini i vrtoglavih tenzija između Zapada i Rusije, Amanda Lynch, vodeći autor studije i profesorica nauka o Zemlji, okolišu i planetarnim naukama u Brownu, rekla je:ne postoji scenario u kojem je topljenje leda na Arktiku dobra vijest.”
Prije svega zato što se dijelovi Arktika koji su nekada bili pokriveni ledom tokom cijele godine zagrijavaju tako brzo da će za samo dvije decenije biti pouzdano bez leda mjesecima. Arktičke klimatske promjene će tada ugroziti bezbroj vrsta koje uspijevaju na temperaturama ispod nule.
"Nesretna realnost je da se led već povlači, ovi putevi se otvaraju i moramo početi kritički razmišljati o pravnim, ekološkim i geopolitičkim implikacijama” predviđa Lynch, koji proučava klimatske promjene na Arktiku skoro 30 godina.
Od 1982. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora dao je arktičkim obalnim državama pojačanu vlast nad primarnim plovnim putevima. Članak 234. Konvencije utvrđuje da u ime "sprečavanja, smanjenja i kontrole zagađenja mora uzrokovanog brodovima", zemlje čije su obale blizu arktičkih morskih puteva imaju mogućnost regulacije pomorskog saobraćaja na ruti, pod uslovom da "područje ostane zamrznuti, tj. pokriveni veći dio godine.
Decenijama Rusija je koristila član 234 za svoje ekonomske i geopolitičke interese. Ruski zakon zahtijeva da svim brodovima koji prolaze Sjevernim morskim putem upravljaju Rusi. Zemlja također zahtijeva da brodovi u prolazu plaćaju putarinu i unaprijed obaveste svoje planove za korištenje rute. Teška regulacija jedan je od mnogih razloga zašto velike brodarske kompanije često zaobilaze stroge propise i visoke troškove te umjesto toga koriste Suecki i Panamski kanal, duže, ali jeftinije i lakše trgovačke rute.
"Sada kada se led u blizini ruske sjeverne obale počne topiti, izgubit će kontrolu nad brodovima preko Arktičkog okeana" predložio je Norchi. Prema naučniku, Rusi će ipak nastaviti da se pozivaju na član 234 koji „pokušaće da se svađaju svojom snagom, ali će ih osporiti međunarodna zajednica, jer će ovo pravilo prestati da važi ako veći deo godine ne bude ledom prekrivenog područja.".
I ne samo to, već kako se led topi, brodarstvo će se kretati iz ruskih teritorijalnih voda u međunarodne vode. “Ako se to dogodi, Rusija ne može učiniti mnogo, jer je ishod vođen klimatskim promjenama i pomorskom ekonomijom." zaključio je Norchi.
Prema Lynchu, prethodne studije su pokazale da su arktičke rute 30% do 50% kraće od ruta Sueskog kanala i Panamskog kanala, sa vremenom tranzita skraćenim za otprilike 14 do 20 dana. To znači da ako međunarodne arktičke vode budu dovoljno zagrijane da otvore nove rute, brodarske kompanije bi mogle smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za oko 24%, a istovremeno uštedjeti vrijeme i novac.
"Ove potencijalne nove arktičke rute su korisna stvar koju treba uzeti u obzir kada se prisjetimo vremena kada se brod Ever Given zaglavio u Sueskom kanalu, zaustavivši glavni brodski put na nekoliko sedmica“naglasio je Lynch.
"Diverzifikacija trgovačkih puteva, posebno s obzirom na nove rute koje se ne mogu blokirati, jer nisu kanali, daje globalnoj pomorskoj infrastrukturi mnogo veću otpornost“, predvidio je naučnik.
Vremenska i geografska distribucija plovnosti je odlučujući faktor za evoluciju primjene međunarodnog pomorskog prava. Sporije brzine plovidbe koje se obično koriste na Arktiku mogu smanjiti ovu prednost, ali ona “sporo kuhanje na pari” na globalnom nivou to je strategija koju je identificirala Međunarodna pomorska organizacija za postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Rusija pokriva više od 24 km obale Arktičkog okeana, a zbog antropogenih klimatskih promjena, morski led se sve brže povlači sa njenih obala, što je omogućilo proširenje ruskog arktičkog prisustva. Od 2000. sateliti su otkrili novu infrastrukturu koja pokriva stotine kvadratnih kilometara povezana s naftom, rudarstvom, ribolovom i vojnim aktivnostima. Ruski zakon opisuje Sjeverni morski put kao „istorijski uspostavljeni nacionalni transportni put“.
Značajno je da Rusija koristi ravne osnovne linije tako da segmenti rute leže unutar unutrašnjih voda. Čini se da se službeno rusko gledište razvilo tako da se cijeli Sjeverni morski put okarakterizira kao unutrašnje vode.