(by Massimiliano D'Elia) Oko 18.00 sati uobičajen ratni bilten koji je pročitao predstavnik Zaštite. Stotine smrtnih slučajeva najavljuju svaki dan, oborili smo tužni svjetski rekord.
Suočeni sa ovim nemilosrdnim scenarijem, "pretpostavke" stručnjaka se nižu u raznim televizijskim programima iu glavnim italijanskim novinama. Od najkatastrofalnijeg kada sam Borrelli, u la Repubblica, govori o brojevima koje bi vjerovatno trebalo pomnožiti sa 10 do onih koji, umjesto toga, tvrde da će nakon Uskrsa biti moguće sumirati restriktivne mjere nametnute dekretima najavljenim na "jedinstvenim mrežama". “ putem društvenih mreža. Virolog je također govorio o svojevrsnom imunitetu migranata širom Italije: imali bi neku vrstu prirodne zaštite ili izazvane nekim vakcinama koje im cijepimo kada slete u Italiju, mnogi misle na to za "tuberkuloza". Eksperimenti u ovom pravcu počeli su u Holandiji, Nemačkoj i Australiji jer je otkriveno da vakcina protiv tuberkuloze može ojačati imuni sistem i samim tim odbraniti organizam od napada Covid-19.
Italijanska vlada, ali i čitava italijanska politika, izgleda da je na drugoj planeti, planeti snova. Izvan zgrada, čitajući raspoloženje građana na društvenim mrežama, osjećaj je da više niko ne vjeruje nacionalnoj vladajućoj klasi, ne samo političkoj. Smatra se da nisu u stanju da upravljaju "pravim" vanrednim situacijama, onima u kojima ima smrtnih slučajeva, kao u ratu. Da, jer ovo je pravi rat koji doživljavamo, u kojem bi svaki dan mogao biti posljednji za svakog od nas. Suočeni sa ovim neumoljivim Damoklovim mačem, kod nas i u većini zapadnih zemalja još se priča o zaštiti "privatnosti" i da li je validna ili ne južnokorejska metoda, gde do danas ima samo 88 smrtnih slučajeva i gde se vozi lako na putu. U Južnoj Koreji se provode široko rasprostranjeno testiranje i rezultati se zatim objavljuju u javnoj aplikaciji. Svi građani su u mogućnosti da u "realnom vremenu" prate svoje sunarodnjake koji su pozitivni i asimptomatski, te se prema tome regulišu, ne tretirajući jadne nesrećnike kao da su zaraženi: veću pažnju, prilikom kretanja, obraćaju na sigurnosnu distancu i pravilnu upotrebu od LZO. Stav svjetlosnim godinama daleko od našeg građanskog razuma, preko 100 hiljada prijavljenih za nepoštivanje pravila. Premijer Konte je jučer morao da donese još jednu uredbu o podizanju kazni do 3 hiljade evra za one koji krše pravila.
Suočeni s ovim pomalo nadrealnim scenarijem, rašireno je osjećanje da se čini kao da smo u stalnoj izbornoj kampanji. Predsjednik Republike je morao intervenirati kako bi okupio većinu i opoziciju i, prisjećajući se masakra Fosse Ardeatine, vratio se i rekao: “Da bismo se ponovo rodili, potrebno nam je isto poslijeratno jedinstvo”. S tim u vezi, Augusto Minzolini opširno govori o tome u Il Giornaleu, podsjećajući da je, da bi se oživjelo poslijeratno ponovno rođenje, postojala većina nacionalnog jedinstva koje je trajalo više od tri godine (od 22. aprila 1944. do 31. maja 1947.) i iznjedrio sedam vlada (od druge Badogliove vlade do treće De Gasperijeve vlade). A unutra su bile suprotstavljene ideje, tačnije ideologije, u poređenju sa kojima su smiješna različita mišljenja između proevropljana i suverenista: bio je De Gasperi koji je gledao u Washington i Togliatti u Staljina. Ipak, zajedno su podigli državu na noge. I Italiji je bilo loše, gore nego danas. Sigurno mu je, međutim, bilo bolje kada je slično iskustvo imao s vladama nacionalnog jedinstva u borbi protiv terorizma (spisak ministara je dogovoren između DC-a i PCI-a).
Vjerovatno bi nam zaista trebao taj "ratni kabinet" koji je evocirao Matteo Salvini, citirajući onaj koji je uspostavio Winston Churchill. Čak i lider Italia Viva, Mateo Renci svojim roditeljima se ovako povjerio: “Da postoji politička volja, s obzirom da bi sve stranke morale da se povuku, ne bi bilo potrebno više od tri dana da se stvori vlada svih. Možda bi to mogao biti sam Konte koji stvara uslove. Objasnio je svojim pratiocima Mattea Renzija, koji je možda neugodan, pomalo hvalisavac, ali on kaže stvari kakve jesu, ja sam, precizira Renzi, poslao neke signale. Poslaću još kada budem razgovarao sa Senatom. Šta još da radim?"
Bilo bi vrijeme da ostavimo po strani političke boje i istinski se ujedinimo, jer na horizontu, kada pobijedimo "kugu našeg vremena", doći će trenutak globalnog obračuna na novu vanrednu situaciju, ekonomsku.