redakcije
Jučer je grad Kerman, u centralnom Iranu, bio je poprište najgoreg terorističkog napada u 40-godišnjoj istoriji Islamske Republike. Tokom obilaska generalove grobnice Qassem Soleimani na četvrtu godišnjicu njegove smrti (od američkih ruku), mnoštvo hodočasnika šokirale su dvije eksplozije. Sljedbenici generala Sulejmanija bili su toliko brojni da je masakr barem bio impresivan 95 žrtava i više nego duplo veći broj povrijeđenih. Precizna dinamika napada ostaje neizvjesna, zvanični izvori u Teheranu su spomenuli nekoliko mogućnosti, uključujući bombu u napuštenom koferu duž grobljanske ulice, parkirani automobil i drugu eksploziju pogoršanu prisustvom plinskih boca.
Uprkos užasu napada, nijedna grupa još nije preuzela odgovornost. Iranske vlasti, uključujući predsjednika Ebrahima Raisija, obećale su da će identificirati i kazniti odgovorne, ali do sada nisu navele vjerovatne podstrekače. Lokalni mediji i jemenski saveznici povezuju napad s ratom u Gazi, tvrdeći navodni pokušaj Sjedinjenih Država i Izraela da destabiliziraju Iran.
Američki State Department je odmah negirao bilo kakvu umiješanost, ističući da nema razloga vjerovati da je Izrael imao ulogu u napadu. Međutim, vanjski kolosijek je samo jedna od nekoliko hipoteza u opticaju. Neki nezavisni analitičari tvrde da bi ISIS mogao stajati iza napada, možda uz saučesništvo lokalnih elemenata baluškog separatizma. Ovaj narod je u sukobu sa Pakistanom i Iranom za nezavisnost, stvarajući paralelu sa situacijom Kurda između Sirije i Turske.
Predsjednik Centra za međunarodne studije (Cesi) Andrea Margelletti također podržava mogućnost da je ISIS umiješan, ističući da je Sulejmani bio žestoki protivnik te terorističke grupe. Margelletti također podvlači da je izraelski Mossad možda doveden u igru od strane teheranskih vlasti iz političkih razloga, ali ovu optužbu smatra lišenom logike i kredibiliteta. Njegova analiza zasniva se na profesionalnom poštovanju koje bi Mosad imao prema Sulejmaniju, izbjegavajući tako neelegantan napad na njegov grob.
U pozadini napada pojavljuju se i unutrašnji problemi iranskog režima, koji je krvavo potisnuo unutrašnje pobune rastućeg opozicionog fronta. Ashka Rostami, član Ustavne partije Irana, sugerira da bi eksplozije mogle biti rezultat interne akcije režima, usmjerene na konsolidaciju sindroma okruženja iranskog javnog mnijenja. Unatoč ovoj hipotezi, podvlači se da je ideja o državnom masakru politički motivirana i nije baš održiva bez konkretnih dokaza.
Pretplatite se na naše novine!