Sljedeći ponedjeljak i utorak bit će dva dana "noćne more" za italijanske poduzetnike koji će biti pozvani da ispoštuju najteži porezni rok u godini. Između plaćanja predujmova Ires i Irap Irpef i zamjenskog poreza za paušalne aktivnosti, Ured za studije CGIA procjenjuje da će kompanije poreskim vlastima morati platiti 27 milijardi eura.
Do utorka će, u suštini, država prikupiti iznos koji je blizak ekonomskoj dimenziji koja će karakterisati naredni budžetski manevar koji, podsećamo, iznosi oko 30 milijardi.
Štaviše, zanatlije, trgovci i samozaposleni će morati da plaćaju doprinose za socijalno osiguranje INPS-u. Suočeni sa ovom situacijom, biće slučajeva u kojima će biti teško ispoštovati ovaj rok; nažalost, nedostatak likvidnosti ponovo postaje mučan problem, posebno za mnoga mala i mikro preduzeća.
• Poreska reforma: CGIA u skladu sa Vladom
Politički dogovor postignut posljednjih dana o smanjenju poreza, kako to zahtijeva sljedeći zakon o budžetu, pozitivno je pozdravio CGIA. Sa 7 milijardi manje Irpef-a i smanjenjem od milijardu IRAP-a, zanatlije Mestre dobijaju odgovor u skladu sa stavom zauzetim poslednjih meseci: smanjenje od 8 milijardi koje je sprovela Vlada moralo je da utiče skoro isključivo na Irpef. I tako je bilo. Naravno, sve to još uvijek nije dovoljno i CGIA vjeruje u podzakonski zakon kako bi izvršna vlast mogla dodatno smanjiti poreze, pomažući da se naše poresko opterećenje uskladi sa evropskim prosjekom. Naime, od pamtivijeka, talijanski poduzetnici, koji su oduvijek bili snažno posvećeni izvozu, tražili su manje invazivnu taksu koja im omogućava da ravnopravno konkuriraju svojim stranim konkurentima.
• U odnosu na 2020. godinu, poreznici prikupljaju 47 milijardi više
U odnosu na 2020. godinu, država će ove godine prikupiti 47 milijardi više. Veći prihod zbog, očigledno, tekućeg ekonomskog oporavka. Naime, uprkos povećanju ukupnih prihoda, poresko opterećenje je predodređeno da se smanji. Ako je 2020. godine uz pad BDP-a od skoro 9 posto porastao na 42,8 posto (bruto mjere od 100 eura), ove godine opada za gotovo jedan poen, stanuvši, uprkos značajnom povećanju prihoda u apsolutnom iznosu, na 41,9 posto. Ipak, prema podacima koje je proteklih mjeseci iznijelo Ministarstvo ekonomije i finansija uz Ažuriranje DEF-a, s druge strane, poresko opterećenje će u 2022. godini iznositi 42 posto.
• Najveći prihod od IRES-a
Analizirajući iznose koje će poreznici prikupiti do utorka, ekonomski najvažniji rok biće onaj koji se može pripisati uplati avansa IRES-a koji će, prema procjenama Kancelarije za studije CGIA, koštati kompanije 12,2 milijarde eura. Akontacija Irapa će, s druge strane, iz kase kompanija uzeti 6,8 milijardi, dok će akontacija poreza na dohodak biti nešto manje od 6,7 milijardi eura. Za potonju stavku treba napomenuti da će dio plaćanja biti u rukama subjekata Irpef-a koji nemaju PDV broj (tj. zaposleni ili penzioneri) koji imaju druge oblike prihoda (rente, različita primanja itd.) . Konačno, porezne vlasti će dobiti oko 1,2 milijarde eura od zamjenskog poreza za samozaposlene radnike na paušalnoj osnovi.
• Decembar će takođe biti veoma naporan mjesec
Decembar će također biti posebno naporan mjesec na poreskom frontu za mnoge preduzetnike. U stvari, do 16. decembra kompanije će morati da uplate doprinose za socijalno osiguranje i socijalnu pomoć, kao i poreze po odbitku iz Irpefa svojim zaposlenima i saradnicima. Oni će morati da plate i zamjenski porez na prihode od revalorizacije otpremnina, stanje Imu-a na skladišta, kancelarije, prodavnice i PDV za mjesec novembar, pod uslovom da su mjesečni obveznici. Konačno, do Božića će morati isplatiti i trinaestinu svojim zaposlenima. Ukratko, ne može se isključiti da će se mnogi mali preduzetnici bez novca naći u ozbiljnim poteškoćama da ispoštuju sve ove kratke rokove.
• Šta se dešava sa onima koji ne plate do utorka?
Ako neko ne ispoštuje rok za plaćanje koji je određen za utorak 30. novembar, šta će biti s njim? Poreski sistem, podsjećaju iz Kancelarije za studije CGIA, izriče poreskom obvezniku kaznu od 1 odsto od iznosa koji treba platiti poreskim organima za svaki dan kašnjenja u roku od 15. dana od isteka roka. Procenat se povećava na 15 posto ako se plaćanje izvrši u roku od 90. dana od dana dospijeća. Za neplaćanje ili plaćanje izvršeno nakon 90 dana od zakonskog roka, kazna se povećava na 30 posto iznosa koji treba platiti poreskoj upravi. Bez obzira na kašnjenje, dospijeva i zakonska kamata u iznosu od 4 posto iznosa koji treba platiti. Treba imati na umu da se kazne mogu znatno smanjiti korištenjem institucije „aktivnog pokajanja“, pod uslovom da se plate i propušteni iznos i kazna (odgovarajuće smanjena) i kamata. Smanjenje se, naravno, smanjuje s prolaskom vremena plaćanja.
• Zamršen način plaćanja koji kažnjava sve
U Italiji je osnovni princip da zanatlija ili mali trgovac plaća porez ne samo na ono što je prijavio u prethodnoj godini, već i na ono što je zaradio u tekućoj godini, kao „kapara“ za plaćanje poreza koji će biti isplaćeni u narednoj godini.
Drugim riječima, ide u kredit (ili zaduženje) kod porezne službe za anuitet koji tek dolazi. U principu, ovaj sistem predviđa plaćanje poreza u trezor u dvije rate: prva od kraja juna do početka jula, druga do kraja novembra. Iznos avansa je jednak 100 posto poreza za prethodnu godinu i obično se plaća u dvije rate u junu i novembru. Oba su ista za "subjeke ISA" (tj. one koji obavljaju privredne djelatnosti za koje su izrađeni sintetički indeksi pouzdanosti), dok - za ostale obveznike - prva rata odgovara 40 posto dugovanog iznosa, a druga 60 posto. posto. Ovaj mehanizam stvara situaciju oskudne transparentnosti i često stvara finansijske probleme, jer je preduzetniku teško predvidjeti koliko će morati da plati. Situacija je, naime, uravnotežena samo kada nema očiglednih razlika u prihodima između jedne i druge godine, ali kada to nije slučaj, kao što se dogodilo između 2019. i 2020. godine, stvari se komplikuju. U slučaju da je prihod manji od ostvarenog prethodne godine, preduzetnik ide u kredit, jer se akontacija poreza obračunava na veći prihod. Ako, pak, dođe do snažnog povećanja prihoda, situacija je obrnuta. Poreski obveznik se zadužuje i u junskom roku je pozvan da plati veoma zahtjevan poreski bilans, jer su avansi obračunati prethodne godine potcijenjeni. To objašnjava razlog zašto poreznik ne nagrađuje rast prihoda, već ga, ako ništa drugo, kažnjava.
