(autor Andrea Bisciglia) Telemedicina je dugo vremena ostala neuobičajena i na nivou jednostavnog eksperimentisanja, ali sa hitnim zdravstvenim stanjem Covid-19 zabilježila je pravi procvat interesovanja među operaterima u sektoru.
Hitna situacija Covid-19 ubrzala je digitalnu i organizacijsku transformaciju, precizira Andrea Bisciglia, kardiolog i voditelj AIDR Digitalne zdravstvene opservatorije, stavljajući naglasak na preciznu medicinu, orijentiranu na teritoriju i kontinuitet skrbi.
Najuvjereniji su liječnici opće prakse: svaki treći je već koristio telemedicinu prije hitne pomoći, 62% onih koji je nisu primijenili to će činiti i ubuduće, a samo 5% je protiv. Tri od četiri specijalista smatraju da je telemedicina bila odlučujuća u hitnoj fazi, ali i dalje 30% njih kaže da se protivi njenoj upotrebi, u poređenju sa 34% koji je već koriste i 36% koji su uvjereni u prednosti i namjeravaju primijeniti to u budućnosti.
Telemedicinske usluge koje najviše privlače interesovanje lekara su Tele-konsultacije sa specijalistom, Tele-konsultacije sa lekarom opšte prakse i Tele-monitoring, zatim Tele-Asistencija i Tele-saradnja. U prosjeku, prema podacima liječnika opće prakse, 30% posjeta hroničnim pacijentima i 29% posjeta drugim vrstama pacijenata moglo bi se obaviti pomoću digitalnih alata, dok se kod liječnika specijalista ovi procenti spuštaju na 24%, odnosno 18%.
Što se tiče građana, svaki treći bi želeo da doživi televiziju sa svojim lekarom opšte medicine, 29% sa specijalistom, još 29% tele-monitoring kliničkih parametara, a svaki četvrti bi pokušao video razgovor sa psihologom. Za građane koji nisu zainteresovani za ove prijave, glavni razlog je želja da se sastanu sa lekarom lično (59%).
U ovoj hitnoj fazi više od polovine građana informisalo se o Covid-19 putem digitalnih kanala: 56% je konsultovalo institucionalne web stranice, 28% lekarske društvene mreže, 17% društvene mreže ili blogove koje uređuju građani, 12% namenske aplikacije za korona virus.
Digitalne tehnologije mogu napraviti razliku u svim fazama prevencije, pristupa, liječenja i pomoći pacijentima, kako bi pomogle zdravstvenom osoblju u donošenju kliničkih odluka i zdravstvenim ustanovama u kontinuitetu njege i rada. Hitni slučaj je prilika za eksperimentiranje s rješenjima koja maksimiziraju prednosti: suzbijanje zaraze, smanjenje hospitalizacija, upravljanje pacijentima u tom području. Ali i redizajn modela skrbi, ubrzavajući tranziciju ka povezanijem, održivijem i otpornijem modelu zdravstvene zaštite.
Nadalje, hitna situacija Covid-19 primorala je liječnike opće prakse da smanje dotok pacijenata u ordinaciju i povećaju njihovu dostupnost telefona. 51% intervjuisanih lekara opšte prakse radilo je na daljinu tokom hitnog slučaja i sveukupno iskustvo je bilo pozitivno i u pogledu razmene informacija (63% lekara opšte prakse) i sposobnosti da odgovore na hitne zahteve (63%), dok je glavna poteškoća bila usklađivanje posla i privatnog život (38% je negativno ocijenilo ovaj aspekt).
Covid-19 je stoga dao ubrzanje telemedicini koje će biti teško zanemariti i doktori su shvatili kako telemedicina može predstavljati važan saveznik u održavanju stalnijeg i primjerenijeg kontakta s pacijentima.