(autor: Andrea Pinto) 4. april 2023. obilježava istorijski datum, tj Finska zvanično je član rođen, čime se povećavaju granice Alijanse (još 1340 km) u blizini Rusija. Iako NATO i zapadne zemlje slave taj dan, raspiruju nade za ulazak Švedska ed Ukrajina, mnogi smatraju da ovaj potez na međunarodnoj sceni uveliko povećava već postojeću napetost sa Moskvom. Napetost koja bi mogla pogodovati eskalaciji, direktno uključivanjem samih država Alijanse u Evropi, de facto dekretirajući početak Trećeg svjetskog rata. Ne zaboravimo da je Rusija još uvijek nuklearna supersila, druga nakon Sjedinjenih Američkih Država.
portparol Kremlja, Dmitrij Peskov, ruskoj državnoj novinskoj agenciji Ria Novosti prokomentarisao je vest: “Ulazak Finske u NATO zadire u bezbednost Rusije, pogoršavajući situaciju. Pažljivo ćemo pratiti šta će se dešavati u Finskoj, kako će NATO eksploatisati finsku teritoriju u smislu postavljanja oružja i infrastrukturnih sistema koji će biti blizu naših granica i potencijalno nas ugrožavati. Na osnovu toga će biti preduzete mjere.".
“Era vojnog nesvrstanosti u našoj istoriji je završena. Danas počinje nova era." bio je neposredan komentar finskog predsjednika Sauli Niinisto. “Švedska će također uskoro postati punopravna članica alijanse”, obećao je generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg. Američki državni sekretar Antony trepnu šalio se na sljedeći način: “Danas treba da se zahvalimo gospodinu Putinu”.Reakcija Ukrajine. "NATO i Ukrajina trebaju jedni druge“, bio je apel ministra vanjskih poslova Kijeva, Dmytro Kuleba, pozvan da učestvuje na sastanku ministara saveznika u Briselu. “Cijenimo podršku alijanse, ali nema boljeg strateškog rješenja za sigurnost euroatlantskog regiona od članstva Ukrajine u NATO-u".
Kulebino prisustvo na sastanku NATO-a izazvalo je reakciju Mađarske. “Poziv ukrajinskog ministra vanjskih poslova na sastanak ministara vanjskih poslova NATO-a predstavlja kršenje jedinstva NATO-a. Mađarska će podržati napore Ukrajine za integraciju samo ako se vrate prava Mađara u Zakarpatju.", grmio je mađarski ministar Peter Szijjarto.
Na diplomatskom nivou postoji vrenje da se kriza vrati u kanale mirnih pregovora. Sutra zajednička misija Brisel-Pariz otputovaće u Kinu. Prije trosmjernog samita i sastanka licem u lice s predsjednikom Xi, von der Leyen sastaće se sa šefom kineskog državnog saveta i predstavnicima Privredne komore EU i Kine. Pored razgovora o trgovini, razgovaraće se i o kineskom mirovnom planu od 12 tačaka, jedinom koji danas zaista postoji. Evropa tako pokušava da ne ohladi odnose i dijalog sa njima Xi Jinping, jedini sposoban da stvarno utiče na politiku Vladimir Putin zbog sve gušćih komercijalnih veza između dvije zemlje sa antizapadnom funkcijom.
Ali očigledno je kocka sada bačena. Finska danas, Švedska, a možda čak i Ukrajina sutra će biti dio stvaranja NATO-a vrlo nestabilna nova zavjesa usred Evrope. Direktna posljedica je najavljeno ponovno naoružavanje od strane velikih zemalja EU.La Francuska je najavio da će investirati u narednih sedam godina 413 milijardi evra za odbranu. Godišnji budžet će sa 32 milijarde u 2017. ići na 69 milijardi, do 2030. godine. nuklearnog odvraćanja će biti jedan od ključnih centara troškova ovog povećanja budžeta, izgradnjom a nosač aviona na nuklearni pogon nove generacije. Macronova vlada također želi investirati u sredstva sajber, svemirska i podmornička odbrana.
La Poljska povećaće budžet za odbranu na 4%, dok će Germanija će odmah izdvojiti 100 milijardi evra u vojni budžet.
Kao i Francuska, i ostatak Evrope je u trci u naoružanju. U Italia smatra se da će budžet za odbranu dovesti do 2% BDP-a kao odgovor na apel koji je NATO uputio svim saveznicima iz 2014. godine.
Italija stoga ne želi da bude ostavljena. Minimalni cilj je povećanje budžeta koji će se izdvajati za sektor odbrane sa 1,5 posto na najmanje 2 posto BDP-a, jer, uprkos izvjesnoj izvrsnosti u sistemima naoružanja pojedinih Oružanih snaga, nismo u stanju da se nosimo sa sukoba visokog intenziteta kao što je onaj u Ukrajini. Problem koji se pojavio je to što su nacionalne zalihe municije i naoružanja svedene na goli minimum zbog decenija očiglednog detanta nakon Hladnog rata. Uložili smo u izvrsnost, zanemarujući delikatan sektor regrutacije, suočeni s neprihvatljivim povećanjem prosječne starosti našeg vojnog osoblja, koja će do 46. godine biti oko 2024 godina. Di Paola zakon (L. 244/2012) dovesti vojsku na 144 hiljade jedinica do 2024. godine, zbog budžetskih potreba tog vremena, više nije aktuelno i održivo.
U okviru koji više nije adekvatan, nadamo se da će Parlament odmah djelovati sa zajedničkom i nepolitičkom vizijom jer nacionalna sigurnost i odbrana ne smiju imati političke boje. Stoga je cilj 2% BDP-a obećanih NATO-u 2014. godine, iako mnogi analitičari smatraju da to više nije dovoljno i trenutno. Vojna potrošnja bi trebala porasti na najmanje 2,5 posto BDP-a kako bi se postigao prihvatljiv i otporan sistem odbrane.
Italija danas troši nešto više od 1,5 svog BDP-a na odbranu, u vrijednosti od oko 18 milijardi eura godišnje. Ostala sredstva izdvajaju Ministarstvo za ekonomski razvoj i Ministarstvo ekonomije i finansija za programe novih sistema naoružanja i misije u inostranstvu, čime je ukupan budžet dostigao oko 25 milijardi evra godišnje.