(od Johna Blackeyea) Festival laži počeo je početkom godine i, sa izuzetkom Italije i Španije, mnogo je učesnika u takmičenju da se vidi ko može da ispriča najveću priču.
Iskoristivši opću konfuziju, strah i hitnost, Kineski gigant se učvrstio iza svog velikog zida i iskače s vremena na vrijeme da kaže da je sve u redu. Ne bi bilo iznenađujuće da se u roku od nekoliko mjeseci kineski predsjednik pojavi iz ovog drugog dijela svijeta i pita, gotovo začuđen, šta se u međuvremenu dogodilo.
Pogođena u srce svoje ekonomije, koja je na početku epidemije zaustavila "kinesku" trgovinu u svim gradovima svijeta, Kina je odmah pobjegla u zaklon, pretvarajući hitnu zdravstvenu situaciju u ekonomsku hitnu situaciju. Vjerovatno u toj ogromnoj zemlji zmaja ljudski život mora vrijediti nulu i zato su minimizirali pojavu i vjerovatno krivotvorili podatke, s obzirom na to da brojke o epidemijama koje nam se formalno dostavljaju djeluju nerealno, pa čak i zvuče kao sprdnja.
S druge strane, Italija je do danas zabilježila 115000 zaraženih i gotovo četrnaest hiljada smrtnih slučajeva. Kako je moguće da je geografsko područje poput Kine, koje ima više od milijardu ljudi i koje bi već početkom godine moglo bilježiti infekcije u najvećim gradovima zemlje, uspjelo zaustaviti zarazu, zaustavivši vrhunac zaraženih u nešto više od osamdeset hiljada subjekata i beležeći skromnu cifru, da tako kažemo očigledno, od nešto više od tri hiljade umrlih u takvoj bezgraničnoj zemlji? Ipak, virus ne pravi razliku između rasa i geografskih širina, ali pogađa sve na isti način.
Ali s druge strane kineske granice, ko može reći šta se dogodilo? Ko zna? Ko može da kontroliše? I tako je epidemija korona virusa u Kini okončana po državnom nalogu. I ko je video sebe video je sebe.
Učinimo da se ove brojke dobro osjećaju jer drugih neće biti. Zaista, šlag na tortu lažnih vijesti daju nam Kinezi koji žele da vjerujemo da su posljednje infekcije koje su zabilježili one koje su donijeli ljudi koji dolaze izvana. I ovdje bi Totò počeo s vrlo toplim: „Učini mi uslugu“.
U međuvremenu su spasili državnu ekonomiju, skrenuvši reflektore informacija na sve ostale dijelove svijeta koji su suočeni s virusom posljednjih dana. Možda će i u Kini, poput Italije, biti na hiljade smrtnih slučajeva dnevno, ali sada tjeraju ljude da vjeruju da su toliko izvan problema da sebi dopuštaju luksuz slanja timova zdravstvenih stručnjaka i humanitarne pomoći širom svijeta. I čekamo ih raširenih ruku na aerodromima kao da su doneli spas, uz sve vesti koje ovekoveče sletanje aviona natovarenih bez ičega, kada su, da ne zaboravimo, sami doneli zlo u svet.
La Germanija nije ništa manje. Teutonski narod je bio spreman za sastanak sa pandemijom. Barem se tako čini. Ni Nemci nam nisu otkrili svoj eliksir dugog života, da, jer to je ono što je, ako se uporedi sa osamdeset i hiljadu zaraženih, nekoliko stotina manje od Kine, do danas, zabilježili su samo devetsto i devedeset sedam smrtnih slučajeva. A prema ovim statistikama, u Njemačkoj bi stopa smrtnosti pala znatno ispod one u Kini. I ovdje je ekonomija sigurna, ali se istina gazi.
La Francuska, umjesto toga, koja se nalazi geografski između Italije i Španije - koje imaju više od sto deset hiljada zaraženih ljudi svaka - za čudo, postoji broj zaraženih u populaciji jednak upola manje od Italije i Španije, sa brojem umrlih jednako četiri hiljade. Možda je to učinak Lourdesa i de la Salettea, ali i ovdje se čini da se brojke ne slažu.
Il Ujedinjeno Kraljevstvo umjesto toga spašen je zahvaljujući Lamanšu koji ga odvaja od ostatka Evrope, čak i fizički, i prenosi brojke od trideset hiljada zaraženih i tri hiljade umrlih. Voleo bih da vidim njihove bolnice i njihove mrtvačnice, verovatno bi primetili neke greške u zaokruživanju.
u Sjedinjene Američke Države umjesto toga, s druge strane okeana, oni tvrde da imaju više od dvije stotine hiljada zaraženih ljudi - oni uvijek rade velike stvari - osim što je stopa smrtnosti od virusa sigurno izgubila snagu leteći s jedne strane okeana na drugo, jer je umrlih, na njihovu sreću, nešto više od pet hiljada, što i ovdje bilježi vrlo nisku stopu smrtnosti u skladu sa lažima o kojima smo već govorili.
Ne znamo da li u svemu tome ima morala. Ali mi smo Italijani i kako bi neki rekli, čak i u ovakvim tragedijama mi smo pika za pika i vino za vino. Nedostaje nam ona institucionalna opačina koja ipak ne bi našla prostor u društvu zasnovanom na informacijama i ustavnim slobodama.
Znamo šta vidimo i svjesni smo onoga što doživljavamo. Sa sigurnošću znamo da su italijanski i verovatno španski podaci potcenjeni. Mnogi smrtni slučajevi još nisu ubrojani među one koji se mogu pripisati koronavirusu, a brojke će na kraju pandemije sigurno biti mnogo veće od onih koje svakodnevno tražimo na specijaliziranim stranicama kako bismo svjedočili jezivom ažuriranju.
Ali ekonomija ne može utvrditi stopu smrtnosti od virusa. Stopa mortaliteta je određena bolešću i ona svugdje na isti način odnosi žrtve.
Međutim, promišljanje je neophodno, čak i ako ne želimo da nađemo moralnost u ovim ocjenama, a to jest, ako su to naši međunarodni partneri, zaista moramo biti oprezni.
Čekamo da oluja prođe, ali onda, kada se zatišje vrati, pokušavamo ponovo otkriti ono nacionalno jedinstvo koje možemo pokazati samo u ovim prilikama ili na svjetskim prvenstvima u fudbalu. Ostavimo po strani anahrone i beskorisne političke podjele koje su proizašle iz nesretnog ratnog perioda u kojem se Italija podijelila na one s desne i lijeve. Ustanimo kao i uvijek i krenimo sami da hodamo na nogama nacionalne industrije ali ne namigujući onima koji su se obogatili na lažima.
Mi smo van festivala i ponosni smo na to.