Na'Eurispes.it, članak koji je objavila Opservatorija sigurnosti, koju predvode general Pasquale Preziosa i dva potpredsjednika, Giovanni Russo i Roberto De Vita. Vrlo su zanimljive ideje koje se nude za razumijevanje aktuelnog fenomena koji bi mogao na najdublji i endemski način potkopati sigurnost same države.
Prema Adamu Smithu, bogatstvo služi, prije svega, za povećanje nivoa sigurnosti pojedinih nacija. Kako se nivo bogatstva nacije smanjuje, nivoi rizika nacionalne sigurnosti se povećavaju.
Suočeni s vertikalnim kolapsom BDP-a i dubokom recesijom, sigurno je da je jedini alat za obuzdavanje predstavljen rukom javnosti kroz kejnzijanski multiplikator investicija – svako povećanje autonomne komponente potrošnje ili investicija generiše povećanje dohotka na nacionalnom nivou. pet puta veći od početnog povećanja.
Međutim, uz javnu ruku, djeluje i "nevidljiva ruka", ne smitovska, već ruka korupcije, koja ne umnožava bogatstvo već ga iscrpljuje, još više osiromašujući građane i državu.
Korupcija u javnoj upravi predstavlja primarni uzrok degeneracije etičkog ponašanja jedne zemlje i neefikasnog korišćenja javnih finansijskih sredstava.
Infiltracija mafije u državnu birokratiju i, uopštenije, u sistem javnih radova i dalje je nacionalni problem za našu zemlju, uprkos velikom pravosudnom poslu koji je obavljen i koji je u toku.
Fenomen korupcije i organizovanog kriminala često nalaze zajedničku osnovu u izvršenju ugovora o javnim radovima.
Neophodno je izvršiti pažljivu analizu procedura koje koristi JU: čini se da je identifikacija mogućih pravnih lekova od suštinskog značaja za „obezbeđivanje dobrog učinka i nepristrasnosti administracije“ (Ust. čl.97).
Tema je ogromna, a profili na kojima treba intervenisati su brojni.
Ispod je prva serija razmišljanja. Suštinske tačke ugovora o javnim radovima, prema važećem zakonodavstvu, mogu se sažeti na sljedeći način:
– planiranje;
– obavještenje o tenderu za JU;
– ponuda predlagača;
– zahtjeve ponuđača i metode provjere najbolje ponude;
– izvođenje radova i njihovu usklađenost sa najboljom praksom;
– varijacije tokom izgradnje;
– rezerve izvođača;
– konačni kvalitet rada;
– vremena implementacije.
Glavni problemi sa kojima se susreću tokom tendera ili u izvršenju javnih ugovora mogu se sažeti na sledeći način:
– nekvalitetan dizajn;
– varijacije tokom izgradnje, u većini slučajeva, dovode do konstantnog i nenormalnog povećanja troškova, često potkrijepljenog lažnim ili klimavim, ako ne i dobro promišljenim razlozima;
– plaćanje izvještaja o napretku rada (SAL), koji ne odgovaraju uvijek stvarnom napretku radova;
– rezerve izvođača koje često otežavaju odnos sa klijentom;
– preovlađujući kriterijum za dodjelu, zasnovan na ekonomski najpovoljnijoj ponudi, pretpostavlja visok tehnički nivo komisije za dodjelu, što uprave nisu uvijek u mogućnosti da garantuju;
– pobjednik tendera ima pravo na avans od 10% prije početka radova; stiče druga sredstva od PA tokom izgradnje na osnovu stanja napretka; stiče dalje finansiranje za varijacije tokom izgradnje. Samo 10% troškova radova predstavlja garantni bilans za državu.
Varijacije u toku izgradnje predstavljaju slabe karike u sistemu, jer nameću promene dizajna čiji troškovi mogu u velikoj meri da debalansiraju ekonomsku i finansijsku stabilnost celog posla i često prikrivaju korupcionaški dodatak.
Kroz ove varijacije, ukupni troškovi infrastrukture mogu se dramatično povećati i nažalost postoje brojni primjeri javnih radova sa troškovima koji su vremenom značajno porasli.
Započinjanje javnog rada čiji su troškovi - zbog varijacija u toku izgradnje - samo indikativni i, gotovo uvijek, utvrđeni prema zadanim postavkama, znači podrivanje, u smislu isplativosti i djelotvornosti, bilo kojeg oblika državnog planiranja, s vrlo negativnim reperkusijama na nacionalnu sigurnost .
Plaćanje ostatka posla na kraju testiranja u iznosu od 10% ne čini se kao dovoljna garancija za uspjeh ugovora, jer je marginalno u poređenju sa iznosima koje je kompanija primila za varijacije tokom izgradnje .
Ugovor o javnim radovima, prema važećem zakonodavstvu, dakle, ne garantuje uslove utvrđene pravilima o pravilnom upravnom postupku, barem u aspektima isplativosti i efektivnosti (ostali elementi su nepristrasnost, javnost i transparentnost).
Za PA je hitno, imajući u vidu tekuću recesiju i neophodno ekonomsko ponovno pokretanje zemlje, da identifikuje nova efikasna pravila za planiranje infrastrukture, da oživi privredu i smanji birokratiju u sistemu nabavke javnih radova.
Principi ekonomičnosti i efektivnosti mogu se implementirati samo ako su nova pravila jednostavna, linearna i važeća.
Pretpostavka novih pravila mora biti tačnost PA u bilansu cijene radova, kada se prihvati. Trenutna sporost PA u plaćanju dugova - oko 30 milijardi evra - privatnim licima je štetna za ekonomiju zemlje i za preduzeća.
Uprava koja ima interes za obavljanje javnog rada će javno iskazati potrebe i prihvatiti ponude sa tržišta.
Treba dati prednost instrumentu projektnog finansiranja, gdje je to moguće, jer u ovom slučaju izvođač je odgovoran za što brži završetak posla.
Nadalje, posebnu pažnju treba posvetiti provjeravanju poduzetničkih zahtjeva (nastavni plan i program adekvatne i zdrave) i ekonomsko-finansijske aspekte privrednih subjekata.
Radovi moraju poštovati umjetnička pravila i rokove isporuke - osim u slučajevima više sile - uz kaznu gubitka ugovora.
Ova jednostavna pravila bi nam omogućila da započnemo proces koji ima za cilj vraćanje identiteta i uloge PA koji bi preuzeo pravu funkciju ugovorne druge strane kompanija.
Ali, iznad svega, dali bismo dostojanstvo i vrednost onim kompanijama koje iza sebe imaju istoriju sposobnosti, solidnosti i morala.
Najvažnija implikacija će se, međutim, odnositi na nacionalnu sigurnost, koja će moći imati koristi od efikasnije upotrebe finansijskih sredstava koja će se dodijeliti učinkovitim sistemima preventivne kontrole i verifikacije ex post, umanjujući, naniže, nivoe rizika kako za korupciju tako i za infiltraciju organizovanog kriminala.
JU bi se oslobodila velikog dijela birokratskog tereta izvršenja ugovora o javnim radovima, ograničavajući se na utvrđivanje samo ključnih tačaka zahtjeva potrebnih za rad, kao što su, na primjer, materijalna i vremenska usklađenost predmeta sa šta je ustanovljeno.
Sva odgovornost i teret za izvođenje posla pao bi isključivo i isključivo na kompaniju koja, dakle, zahtijeva istorijske zahtjeve kapaciteta, solidnosti i morala.
To bi dovelo do novog javno-privatnog odnosa povjerenja za infrastrukturno ponovno pokretanje zemlje, s ciljem da ono što pruža javna ruka ne ukrade nevidljiva ruka korupcije i organiziranog kriminala.