Bivši pakistanski ambasador u UN-u, Islamabad bi za uzor trebao uzeti Sjevernu Koreju 

Kako navodi Nova, Pakistan se ne slaže sa strategijom američke predsjedničke administracije Donalda Trumpa za Afganistan, nema namjeru da vodi afganistanski rat na vlastitoj teritoriji i nastavit će se protiviti proširenju uloge Indije u toj zemlji", a za iz tog razloga bi bilo bolje pripremiti se za dalje pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Državama. Ovo je u uvodniku pakistanskog lista "Dawn" napisao Munir Akram, bivši pakistanski ambasador pri Ujedinjenim narodima, koji izričito navodi Sjevernu Koreju kao model i poziva Islamabad da bez oklijevanja nastavi s daljnjim jačanjem svog balističkog i nuklearnog odvraćanja . “Čak i ako Pakistan i Sjedinjene Države budu u stanju pomiriti svoje različite stavove o Afganistanu – piše Akram – malo je vjerovatno da će se nova strateška usklađivanja koja će oblikovati politike u Aziji promijeniti.” Sjedinjene Američke Države, naglašava bivši ambasador, "izabrale su Indiju kao glavnog regionalnog strateškog partnera za suprotstavljanje rastućoj moći Kine", a "posledična eskalacija indijske prijetnje sigurnosti Pakistana izgleda irelevantna za SAD", ili čak " dio njihovog strateškog plana za slabljenje pakistanske opozicije indo-američkoj regionalnoj dominaciji.” Ovu dinamiku, naglašava Akram, potvrđuje nedavna posjeta Nju Delhiju američkog ministra odbrane Jamesa Mattisa. Otuda zaključak autora uvodnika: "Sposobnost Pakistana da se odupre indijskim diktatima i izrazi svoje neslaganje sa strateškim planiranjem Sjedinjenih Država proizlazi uglavnom iz jednog izvora: njegovih nuklearnih i raketnih sposobnosti." Bez balističkih i nuklearnih programa, nastavlja Akram, Pakistan bi "već bio napadnut poput Iraka ili sankcioniran kao Iran". Ova teorija bi, prema autoru uvodnika, našla potvrdu upravo u situaciji Sjeverne Koreje, koja je "uprkos svojoj izolaciji, bila u stanju da se suprotstavi Sjedinjenim Državama kroz svoje demonstracije nuklearne i balističke moći". Nije slučajno, prema riječima bivšeg ambasadora, da su Sjedinjene Države "uvijek pokušavale odgoditi ili preokrenuti Islamabadske nuklearne i raketne programe, čak i kada je Pakistan bio njihov bliski saveznik". Akram iznosi još jednu optužbu protiv Washingtona: SAD pomažu Indiji u proširenju i modernizaciji njenog nuklearnog arsenala, njenih raketnih i antibalističkih sposobnosti, njenih zračnih i pomorskih snaga, kao i njenih satelitskih i svemirskih sposobnosti, a postoje vjerodostojne i ne -Tako tajni izvještaji da su SAD pripremile plan da zaplijene ili unište pakistansko atomsko oružje u slučaju krize." Svaki scenario sukoba između Indije i Pakistana, podsjeća autor uvodnika, "potvrđuje vjerovatnoću brze eskalacije sukoba na nuklearni nivo, s obzirom na asimetriju konvencionalnih snaga" na terenu. Rat bi stoga trebao biti nezamisliv ishod, "ipak indijsko političko i vojno vodstvo i dalje govori o 'hirurškim udarima' i 'ograničenim sukobima' protiv Pakistana." Ako Indija odluči da vodi sukob protiv Pakistana, prvo bi morala da izvrši preventivne udare protiv nuklearnog odvraćanja Islamabada, oslanjajući se na značajne obavještajne podatke koje su prikupile SAD ili njihovu direktnu vojnu pomoć.