Patrick Henry preminuo je danas u Lilu. Henri je poznat u Francuskoj jer je 1977. godine osuđen na smrtnu kaznu zbog otmice i ubistva sedmogodišnjeg dječaka. Međutim, davne 7. godine u Francuskoj je došlo vrijeme za ukidanje smrtne kazne u transalpskom zakonodavstvu. Sa njim je Francuska, naime, odlučila da kaže ne smrtnoj kazni i nakon 1977 godine je zakonom ukinula.
Prekretnica je bio čovjek koji je svoje ime povezao s krajem ekstremne kazne, Robert Badinter, koji je postao ministar pravde kada je Francois Mitterrand postao prvi socijalistički predsjednik 1981. Kao što je obećano, Badinter je ukinuo smrtnu kaznu koji je 4 godine ranije je za dlaku izbjegao svog klijenta Patricka Henryja. Henry, 64, bio je mjesec dana slobodan iz zdravstvenih razloga. Godinu dana je imao rak pluća. Proveo je 40 godina u zatvoru zbog ubistva malog Philippea Bertranda. Zbog odbojnosti svog zločina i prkosnog stava imao je javno mnijenje protiv njega. Htjeli su njegovu smrt, kao što se te iste 1977. godine, u junu mjesecu, dogodilo Kristijanu Ranučiju, pogubljenom za isti zločin. Dva ministra iz vremena Valery Giscard d'Estainga – ministar unutrašnjih poslova Michel Poniatowski i ministar pravde Jean Lecanuet – bili su u prvom redu i pozivali su na čelo krivca. Na suprotnoj strani nalazila se gomila intelektualci, novinari, političari i sveštenici koji su Henrijevo suđenje pretvorili u suđenje za smrtnu kaznu. Argumenti odbrane bili su koncentrisani protiv varvarstva smrtne kazne, dok je u senzacionalnom ishodu značajnu ulogu odigrao stav velikog dostojanstva i diskrecije roditelja ubijenog deteta, čiji je advokat bio i abolicionista. Za pamćenje je ostao Badinterov završni govor, kada se redom obraćao porotnicima, gledajući ih u oči i zamolivši ih "da živog čovjeka ne prepolove". Uvjerio ih je da odgovornost za smrt ne prebacuju na moguće, ali malo vjerovatno, predsjedničko pomilovanje. Kada je, 4 godine kasnije, Mitterand pobijedio na izborima, jedan od prvih zakona koje je ljevica donijela bio je zakon o ukidanju smrtne kazne, uprkos činjenici da je 62% Francuza bilo za. Pošto je postao lice abolicionizma, Henri je 2001. pokušao da postane i simbol reintegracije, ali nije uspeo: uzorni zatvorenik, dobio je uslovnu slobodu, ali je sledeće godine zaustavljen u Francuskoj sa 10 kilograma kanabisa u autu. Vratio se u zatvor, da bi bio pušten prošlog mjeseca, sada na kraju života.