(autora Giuseppea Paccionea) Historija je arhiv događaja koji su se odigrali u prošlosti, koji nas često podsjeća na greške koje smo već vidjeli tokom ratnih sukoba. Primjer se može uzeti iz Finska aferagodine, gdje je teritorija Finske bila predmet invazije i neprijateljske okupacije Sovjetskog Saveza, zbog odbijanja vlade Helsinkija da ustupi dio prevlake Karelia i da prihvate sovjetske pomorske baze na sopstvenoj teritoriji, toliko da je naljutilo Staljina zbog nepopustljivosti te male zemlje koja se usudila da izazove svog moćnog suseda.
Napuštanje XNUMX. stoljeća i ulazak u XNUMX. zbog čudne kombinacije ironije i pravde, groznog i nedozvoljenog Ruska ratna okupacija protiv Ukrajine, međutim manu militari, učinio je NATO kompaktnijim i unisonnijim nego što je bio od propadanja dva bloka i odmrzavanja Hladnog rata kasnih XNUMX-ih.
Agresivno ponašanje Rusije moglo bi rezultirati jednim od vrlo značajnih proširenja Atlantskog saveza od njegovog pojavljivanja na sceni međunarodnog društva, iako je Finska odlučila odustati od svoje neutralnosti sine die političke prirode, ali nije zasnovana na međunarodnom instrumentu postati stalni član Atlantskog vijeća.
Prije izbijanja sukoba u Ukrajini sa ruskom agresijom, Finsko stanovništvo još uvijek nije imao interesa da se pridruži sjevernoatlantskoj porodici. Nedavna revizija finskog parlamenta o promjeni sigurnosnog okruženja na evropskom kontinentu, u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu, pokrenula je novu fazu članstva u NATO-u, u kojoj većina i opozicija izrazili su punu podršku inicijativi Predsjednik i premijer Finskei da podnesu zahtjev centralnim tijelima Atlantske alijanse da svojoj zemlji omoguće da postane članica regionalne odbrambene organizacije.
Bez obzira na brojne zabrinutosti sa raznih strana oko finskog članstva u NATO-u, vjerujem da je to prednost za samu regionalnu organizaciju vojnog tipa iz razloga što bi je ojačala, u smislu evropske sigurnosti, kroz šarkama sve čvršće vojne sposobnosti i tako dalje. Finska se može pohvaliti visoko sposobnim vojnim snagama koje su interoperabilne s Atlantskim savezom kao rezultat dugogodišnje saradnje. Finska vlada je dugi niz godina dala važan doprinos misijama pod okriljem NATO-a na Balkanu, u Avganistanu i tako dalje. Osim toga, Finska često učestvuje u vježbe Atlantskog saveza a u posljednje vrijeme je bio domaćin zanimljive i opsežne vježbe NATO-ovaca na svojoj teritoriji.
Poznato je da je finska vojska dobro obučena i da bi moglo biti korisno da se dodatno unaprijede kapaciteti atlantskog regionalnog vojnog tijela za odbranu estonske, latvijske i litvanske države, koje su dugo bile pod nadzorom Kremlja zbog njihova odluka da se odvoje od SSSR-a. Sada, pristupanje Finske, kao i uskoro Švedska, podigao bi barijeru moskovskoj upotrebi oružane prisilne akcije u baltičkom geografskom području, čime bi ojačao regionalnu ravnotežu. I ne samo to, već bi finska država, ako bi ušla, postala ključna za održavanje arhetipa snage Atlantskog pakta u arktička regija sve konkurentniji. Takođe treba imati na umu da Finska ima a memorandum razumjevanja koji se odnosi na pružanje podrške zemlje domaćina koja omogućava logističku podršku za izvođenje vojnih operacija, vježbi i aktivnosti trupama Atlantskog saveza koje se nalaze ili prolaze kroz njenu teritoriju tokom krize.
Još jedna karakteristika Finske, u poređenju sa ostalim državama članicama Atlantskog pakta, jeste da je nastavila da ulaže i unapređuje sposobnosti svog vojnog aparata, kao što je projekcija vatrene moći artiljerije koja je veća od bilo koje druge evropske zemlje, toliko da ima čak i više tenkova od Germanija. Osim toga, Finska bi također donijela značajne obavještajne ili obavještajne sposobnosti inteligencija što bi ojačalo svest o situaciji NATO-a i sposobnost prikupljanja i analize informacija u vezi sa Rusijom. Ukratko, ova skandinavska zemlja bi pomogla da se osigura kolektivna sigurnosna arhitektura.
Nadalje, ne dovodi se u pitanje obaveza Finaca da maksimalno poštuju demokratske principe i ciljeve NATO-a, s obzirom na to da njihov parlamentarni sistem predviđa fer i slobodne izbore, pravosuđe je potpuno nezavisno, poštuje se sloboda izražavanja i vjere itd. . Naravno, raste zabrinutost oko članstva Finske u NATO-u i da bi takav potez mogao pojačati tenzije sa Moskvom. Naravno, finska neutralnost, koja se smatra slabom i neodvraćajućom, teško može izdržati bilo kakvo rusko ponašanje prijetnje ili agresivne akcije protiv nje. Prijem Finske, ali i Švedske, što već stvara probleme unutar Atlantskog vijeća gdje je Turska država članica izrazio protivljenje njihovom ulasku kao odgovornim za udomljavanje kurdskih terorista, moglo bi predstavljati a krhka igla za NATO kako se povećavaju šanse za rat protiv Rusije.
Istina je da hodnicima sjedišta NATO-a kruže glasine da bi ruska prijetnja zaista mogla biti stvarna, ali za Fince se, naprotiv, već vjeruje da je rusko ponašanje narušilo finski zračni prostor i napalo institucionalne web stranice. predlaže sljedeće ruske poteze koji bi mogli dovesti do početka prave agresije. Dakle, pristupanje Finske Atlantskom paktu bilo bi korisno da se izbjegne ruska agresija u budućnosti samo iz razloga što bi se napredne snage NATO-a spojile i postale jasna poruka onim zemljama koje pokušavaju da izvoze autokratiju, nestabilnost, politiku i pad demokratije.
Konačno, ako se finska vlada pridruži međunarodnoj organizaciji, regionalne odbrambene prirode, tada će istaći modu u kojem je vojna kocka Rusije istakla prijetnje država s represivnim režimima koje bi mogle ugroziti međunarodni mir i sigurnost.
svakako, proceduralni proces pristupanje defanzivnoj i neofanzivnoj Atlantskoj alijansi ima prilično dug put, što znači da će odgovarajući parlamenti država članica NATO-a morati ratifikovati ulazak Finske u Atlantski savjet.
