Let malom dronom za punjenje i izvlačenje podataka sa grešaka (senzora za prisluškivanje) u inostranstvu. Engleska obavještajna služba proučava rješenje oslanjajući se na male bespilotne letjelice sposobne da izvrše svoju misiju u mraku i maskirani.
(autor Massimiliano D'Elia) Špijunski senzori postavljeni na udaljenim teritorijama, uključujući i one nenacionalne, koji rade sve dok je baterija napunjena, čak i ako se koriste dugotrajne baterije na solarni pogon (ako su postavljene na otvorenom). Nakon mjeseci ili godina neprekidne upotrebe zahtijevaju održavanje ili novo punjenje, koje obavlja operater na terenu.
Izvori operativnih obavještajnih podataka kažu da je teško postaviti grešku, zahtijevajući od operatera da izvedu instalaciju pod maskom, ali je mnogo teže osigurati da špijunski sistemi ostanu napunjeni tokom dugog perioda: “Nije nemoguće dovesti nekoga na ključnu lokaciju da postavi uređaj za prisluškivanje, ali ono što je teže je stalno slati ljude da ga napune, što rezultira time da je policajac u tom području mjesecima ili godinama.”.
Kako bi se pokušala otkloniti ova mala slabost u operativnom sektoru, razmatrana je upotreba dronova. Oni se mogu kontrolisati na daljinu, čime se zamjenjuju ljudi kako u fazi pozicioniranja "bube", tako iu operacijama održavanja i punjenja baterija. Ovu futurističku priliku ispitao je engleski MI5, interna tajna služba Njegovog Veličanstva. Prema onome što je The Guardian, MI5 je navodno tajno finansirao tamošnju istraživačku fondaciju Imperial College po napraviti dron (kvadrokopter) za poljoprivrednu upotrebu sposoban za pozicioniranje i utovar senzora (bugova) u najudaljenijim kutovima planete.
Istraživački rad je objavljen prošlog septembra u recenziranom dokumentu otvorenog pristupa, IEEE Access.
Izvještaj o projektu Imperial College spominje na nekim mjestima učešće Direkcije za planiranje komunikacija vlade (GCPD) kodnog naziva Whitehall. MI6 (vanjska tajna služba) je odmah obavijestila MI5 da pokuša diskretno ukloniti referencu, koja je trebala ostati tajna.
Navedeno objašnjava kako obavještajne službe traže alternativna rješenja za korištenje agenata u opasnim operacijama koje i dalje zahtijevaju dugotrajno prisustvo operatera na mjestu istrage. Uslov koji tajnog agenta i cijelu Agenciju izlaže značajnim rizicima koji mogu ugroziti samu operaciju i imidž nacionalne obavještajne službe u očima međunarodne zajednice.
Skrivanje obavještajnih tehnologija u uobičajeno korištenim i komercijalnim alatima je praksa koja nije nova i naširoko je koriste kineske i japanske tajne službe.
Rečeno nas uvodi u svijet tajnih operacija koje se stalno razvijaju koje zahtijevaju ogromna ulaganja u sektor istraživanja i razvoja u kontekstu apsolutne povjerljivosti i učešća privatnog sektora.