(napisao Giovanni Di Gennaro, član AIDR-a, trener, savjetnik, menadžment ljudskih resursa, član Centra za istraživanje ditesa Univerziteta Link Campus i saradnik Roma Tre University)
Digitalna transformacija koja je u toku zahtijeva od organizacija, kako javnih tako i privatnih, da prođu duboko restrukturiranje svojih paradigmi. Brzina kojom tehnološke inovacije putuju ne ostavlja drugi izbor nego definiranje strategija usmjerenih na inovacije u isto vrijeme, također i, prije svega, organizacione modele. S druge strane, otac „oluje kreativnog razaranja“ Joseph Schumpeter, zauzimajući se za marksističku teoriju kreativnog uništenja, bio je dobro svjestan važnosti stvaranja novih organizacionih oblika neophodnih za inovacije.
Digitalna transformacija nije izbor, ona je nužnost. Mnoga istraživanja pokazuju kako kompanije koje su uključene u proces digitalnih inovacija uspijevaju imati konkurentsku prednost, ponekad bitnu za njihov opstanak, u odnosu na svoje konkurente. Ponekad, međutim, nije dovoljno inovirati, na primjer upotrebom IKT, jer mogu negativno utjecati na produktivnost, ako nisu podržane odgovarajućim inovacijama organizacije i / ili infrastrukture. Održali smo demonstraciju s pandemijom Covid-19 koja je primorala mnoge organizacije na korak od kojeg su se bojali masovne upotrebe digitalnih tehnologija za svoje aktivnosti. Povod je naglasio sve nedostatke još nezrelog sistema, koji karakteriziraju značajni organizacijski nedostaci, ali je istovremeno predstavljao izvanrednu priliku za ubrzanje sada neizbježnog procesa digitalizacije.
Iskustvo stečeno posljednjih mjeseci pokazalo je kako nije dovoljno integrirati tehnologije u organizacije, jer, kao što je prethodno rečeno, postoji potreba za inoviranjem organizacije, počevši od dubokog kulturnog restrukturiranja koje omogućava svladavanje otpora. promjena, samo pomislite na mnoge nastavnike koji odbijaju koristiti tehnologije u svom radu. Dakle, ukratko, digitalna transformacija nije samo tehnologija, jer započinje od ljudi, a zatim postupno uključuje procese i konačno tehnologije.
Prošlog marta, Evropska komisija, svjesna potrebe da digitalizaciji u zemljama članicama daje značajnu heterogenost, predstavila je viziju, ciljeve i načine za poticanje digitalne transformacije Evrope do 2030., tako da građani i preduzeća mogu steći autonomiju i odgovornost za afirmaciju antropocentrične, održive i prosperitetne digitalne budućnosti. S tim u vezi, Komisija je, kako bi definirala digitalne ambicije koje će se postići u desetljeću prije 2030. godine, predložila "digitalni kompas", koji postavlja ciljeve:
- opremiti 2030% europskih građana osnovnim digitalnim vještinama do 80. i zaposliti najmanje 20 miliona visokokvalificiranih stručnjaka u ICT sektoru, uz značajan porast prisustva žena;
- stvoriti održivu, sigurnu i efikasnu digitalnu infrastrukturu;
- poticati digitalnu transformaciju preduzeća;
- postići digitalizaciju javnih usluga.
Nadalje, kako bi se zagarantovalo pravo na digitalno državljanstvo, Europska komisija predlaže definiciju okvira digitalnih principa, sposobnih za afirmaciju vrijednosti EU u digitalnom prostoru, koji bi nadopunio Europski stup socijalnih prava. U prvoj točki potonjeg nalazimo: obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje, prema kojem „Svatko ima pravo na kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje, kako bi se održale i stekle vještine koje vam omogućavaju da u potpunosti sudjelujete u društvo i uspješno upravljati tranzicijama na tržištu rada. " Ovaj aspekt korelira sa ciljem, koji je utvrdila Europska komisija 30. septembra 2020., stvaranje "europskog obrazovnog prostora" do 2025. godine, jer su obrazovanje i kultura potencijalno temeljni pokretači za stvaranje novih i boljih radnih mjesta i smatraju se ključnim za osiguravanje ekonomskog i socijalnog napretka u Evropi, kao i jačanje evropskog identiteta uz istovremeno poštivanje različitosti i inkluzije. Mjere koje je EU predstavila za stvaranje Europskog obrazovnog prostora uključuju razvoj i stjecanje ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje, digitalne vještine, zajedničke vrijednosti i inkluzivno obrazovanje. Jedna od inicijativa koju je usvojila EU je „Erasmus + program“ koji je u periodu 2014-2020 mogao imati koristi od budžeta od 14,7 milijardi eura, dok je za period 2021-2027 procijenjeni budžet 26,2 milijarde eura.
Pandemija Covid-19, osim što je izazvala globalnu zdravstvenu krizu koja je odnijela preko 3,4 miliona žrtava širom svijeta (zaključno sa 20. majem 2021.), rezultirala je i dubokom ekonomskom krizom koja je iznjedrila potrebu za Europom i ne samo to, da usvoji niz važnih ekonomskih i strukturnih mjera, poput provedbe programa NextGenerationEU (NGEU). Financiranje (750 milijardi eura), bez presedana u istoriji Unije, predviđeno programom, dodijeljeno je (oko 90%) Fondu za oporavak i otpornost (RFF). Zemlje EU, da bi pristupile fondovima koji su dodani odredbama "Podrške ublažavanju rizika od nezaposlenosti u vanrednim situacijama (SURE)" iz septembra 2020. godine, moraju podnijeti Nacionalni plan (PNRR).
Plan koji je izradila Italija, a koji je parlament odobrio u aprilu, morao je uzeti u obzir šest stubova: zelena tranzicija; digitalna transformacija; pametan, održiv i inkluzivan rast; socijalna i teritorijalna kohezija; ekonomsko, socijalno i institucionalno zdravlje i otpornost; politike za nove generacije, djecu i mlade. Plan, koji se dijeli na evropskom nivou, razvijen je na tri strateške osi: digitalizacija i inovacije, ekološka tranzicija i socijalna inkluzija; i podijeljen je na šesnaest komponenata, grupiranih u šest misija:
- Digitalizacija, inovacije, konkurentnost, kultura i turizam
- Zelena revolucija i ekološka tranzicija
- Infrastruktura za održivu mobilnost
- Obrazovanje i istraživanje
- Kohezija i inkluzija
- pozdrav
Talijanski PNRR snažno je orijentiran na zelenu revoluciju i ekološku tranziciju (31,05% RRF resursa) i digitalnu transformaciju (21,05% RRF resursa). U posljednjem slučaju, Italija, zauzimajući 24. mjesto u Indeksu digitalne ekonomije i društva 2020, namjerava odlučno reagirati i biti među zemljama koje će prvo postići ciljeve definirane gore spomenutim "Digitalnim kompasom".
Misija 4, ključna za rast zemlje, odnosi se na obrazovanje i istraživanje (16,13% RFF resursa):
„Misija 4 ima za cilj jačanje uslova za razvoj ekonomije sa visokim intenzitetom znanja, konkurentnosti i otpornosti, počevši od prepoznavanja kritičnosti našeg sistema obrazovanja, obuke i istraživanja“.
Dugo godina područje obrazovanja i istraživanja bilo je kažnjavano niskim ulaganjima i / ili rezovima, što je dovelo do isticanja niza problema, koji osim što imaju posljedice na ekonomski rast, negativno utječu i na tržište rada, poput na primjer, u slučaju neusklađenosti vještina između obrazovanja i potražnje za poslom - mnoge kompanije izjavljuju da imaju poteškoća u pronalaženju nekih profesionalnih profila i da postoje evidentni fenomeni pretjeranog vještačenja i nedovoljnog obrazovanja -. Nadalje, mali je procenat odraslih sa visokoškolskom kvalifikacijom u poređenju sa evropskim prosjekom, stopa napuštanja škole je visoka (oko 14,5% u odnosu na cilj od 10% postavljen ET2020). Ova situacija, barem u talijanskoj panorami, također je povezana sa politikama štednje, primijenjenim nakon krize 2008. godine, usmjerenim na stabilizaciju računa i javnog duga, ograničavajući akcije za potporu ekonomiji, zapošljavanju, istraživanju i razvoju i 'instrukcijama'. Donosioci političkih odluka nisu se odlučno usredotočili na favoriziranje prisustva profesija s visokim intelektualnim kapitalom, proizvodima, procesima i organizacionim inovacijama, i, prije svega, naučnim istraživanjima i obrazovanjem, svim aspektima koji se smatraju osnovnim u PNRR-u, počevši od digitalizacije, istraživanja i obrazovni sistem u cjelini.
U Italiji sektor za istraživanje i razvoj pati od niskog nivoa izdataka, samo 1,4% BDP-a (2018.) i nedovoljnog broja privatnih i javnih istraživača, što je 2017. predstavljalo samo 2,3% zaposlenog prosjeka EU od 4,3% (PNRR) ). Dalje, MSP uglavnom ne ulažu u istraživanje, svakako skuplje, radije usmjeravajući svoje resurse na već definiranu naučnu i tehnološku osnovu. Potrebno je naglasiti kako rezovi i nedostatak adekvatnih ulaganja u istraživanje, posebno u posljednjih deset godina, nisu favorizirali razvoj strukture posvećene samom istraživanju, s evidentnim posljedicama i na obuku i zapošljavanje određenih profesionalnih ličnosti .
Ovi aspekti su važna kočnica za konkurentnost i ekonomski rast zemlje i predstavljaju važno područje intervencije za PNRR. Misija "Obrazovanje i istraživanje" ima za cilj da, pored istraživanja, intervenira u čitavom obrazovnom procesu, od vrtića do univerziteta, a sve u cilju veće saradnje sa preduzećima, radi usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada. Posebno će biti važno razviti intenzivan i plodan dijalog između kompanija, škola, univerziteta i teritorije, s ciljem zapošljavanja, istraživanja, razvoja i inovacija. Nadalje, bit će neophodno maksimalno iskoristiti resurse predviđene misijom 4, poboljšati orijentacijski put posvećen mladima, uzimajući u obzir proces digitalne transformacije koji je u toku, kao nedostatak pripreme za trenutne i buduće profesije, na digitalnim tehnologijama i na tržištu rada uzrokuje zbrku, neizvjesnost i moguće greške u izboru mladih, što posljedično određuje negativne učinke, kako na socijalnoj razini, na tržištu rada, tako i na ekonomski rast.