Vrlo zanimljiv članak objavljen danas u Washington Postu govori o Flat Taxu i reperkusijama na američku ekonomiju.
Još jednom govorimo o navodnoj ljepoti paušalnog poreza. Ovog puta kandidati senator Ted Cruz (R-Tex.) i senator Rand Paul (R-Ky.) promovišu paušalni porez (u prošlom političkom krugu, Rick Perry i Herman Cain su to učinili.
Ideja se uvijek čini primamljivom – čitamo u članku – jer svi, uključujući današnje društvo, mrze složenost poreznih pravila, a njene pristalice prodaju paušalni porez kao savršen protuotrov.
Nažalost, daleko je od savršenog, a u bilo kojoj inkarnaciji u stvarnom svijetu bio bi mnogo gori od postojećeg poreznog zakona u najmanje dvije ključne dimenzije: pravednost i porezno opterećenje.
To je vrlo regresivan porez, što bi značilo izgubljenu dobit.
Štaviše, njegova jednostavnost je varka. Ono što komplikuje porezni zakon nije broj stopa, već bezbroj načina na koje definiramo različite vrste prihoda.
Mnogi tvrde da bi jedan paušalni porez istisnuo ostale, ali to ukazuje da ne poznajete porezni lobi i da ste jedan od rijetkih ljudi koji se ne mogu kandidirati za predsjednika.
Izuzetno je teško zamisliti kandidata koji govori ljudima da ukinu odbitak kamata na hipoteku. Ili, ako je republikanac (ili demokrata naklonjen Wall Streetu), koji će se riješiti poreznih preferencija za kapitalne dobitke, dividende i finansiranje zasnovano na kamatama koje je majčino mlijeko investitora privatnog kapitala.
Ekonomista Alan Blinder u vezi s tim kaže: složenost je određena načinom na koji definiramo prihod, a ne brojem poreza, praktično... trebamo uzeti u obzir činjenicu da je porez na dobit preduzeća praktično pao kada kompanija premaši 75.000 dolara oporezivog prihod. Je li jednostavno?
Regresija paušalnog poreza je još jedan veliki problem. Naš trenutni zakon o porezu na dohodak je progresivan (stope rastu sa prihodom), a svaka analiza distribucije koja je pokazala paušalni porez pokazuje promjenu poreskog opterećenja sa bogatih na srednju klasu. Prema Perrijevom poreskom planu, poreski budžeti porodica sa prihodima između 30.000 i 40.000 dolara povećali bi se za oko 450 dolara, dok bi se budžeti milionera smanjili za oko pola miliona dolara.
Takođe bi smanjio prihod za između 500 milijardi i 1 bilion dolara godišnje.
Međutim, uvijek sam mislio da se javnosti sviđa zvuk fiksnog poreza, pa sam bio iznenađen i razdragan kada sam vidio rezultate ove ankete za WalletHub koji pokazuju da se manje od četvrtine ispitanika dopala ideja. Dakle, ono što imamo s paušalnim porezom je regresivan prijedlog koji gubi prihode i koji je nepopularan u javnosti koja preferira progresivnost koju predviđa trenutni porezni zakon.
Da budemo jasni, postoje teorijski elementi koji neke ekonomiste privlače na paušalni porez, jer on podstiče štednju i vjeruje se da stvara manje distorzivno ponašanje nego trenutni porezni zakon. Ali takva efikasnost ovisi o širokoj osnovi (tj. zatvaranju svih gore navedenih rupa) i stopi dovoljno visokoj da održi neutralnost prihoda (u mjeri u kojoj paušalni porez funkcionira kao porez na potrošnju, njegova efikasnost također ovisi o oporezivanju postojećih bogatstvo, ili „stari kapital“, budući da se svaki prihod ostvaren od starog bogatstva oporezuje kako se troši).
U Italiji, međutim, može funkcionirati
Međutim, Washington Post i Bloomberg su potom analizirali situaciju u Italiji, došavši do zaključka da "Paušalni porez u Italiji može funkcionirati": prijedlog Lige Mattea Salvinija očigledno nailazi na pozitivne povratne informacije u Evropi. Sjeverna liga, sa studijama koje su sproveli ekonomski stručnjaci Armando Siri, Claudio Borghi i Alberto Bagnai, predlaže stopu od 15 posto kako bi se privreda ponovo pokrenula, izbacila siva ekonomija i otvorila nova radna mjesta. Wall Street Journal pogoršava stvari govoreći da je paušalni porez bolja ideja od prihoda građana, posebno u zemlji kao što je Italija u kojoj je utaja poreza rasprostranjena.
Na Bloombergu je, međutim, stručnjak Leonid Beršidski odobrio prijedlog Lige u ekonomskoj oblasti. “Na papiru ova promjena prijeti skupim gubicima prihoda za vladu, ali, ako iskustvo Rusije i dijelova istočne Evrope vrijedi, Italija bi mogla prikupiti više poreza. Predložena analiza je posebno usmjerena na sivu ekonomiju, uz utaju poreza koju Međunarodni monetarni fond procjenjuje na između 16,5 i 386 milijardi eura godišnje. Ekspert Bloomberg-a je istakao pozitivne aspekte fiksnog poreza u Rusiji: „U 2002. godini, godinu dana nakon uvođenja jedinstvenog poreza, ruska ekonomija je realno porasla za 5 posto, a prihodi od poreza porasli su za više od 25 posto. " Razlog je, objašnjava Bershidsky, vezan za "prednost niskog paušalnog poreza koji ljudi obično plaćaju dobrovoljno jer ga je lako razumjeti".